Američki film 'The End of the Tour' režisera Jamesa Ponsoldta adaptacija je publicističke knjige 'Although Of Course You End Up Becoming Yourself: A Road Trip with David Foster Wallace' novinara Davida Lipskyja, u kojoj opisuje svoje petodnevno druženje s glasovitim piscem Davidom Fosterom Wallaceom. Unatoč većinom pozitivnim kritikama, 'The End of the Tour' izaziva brojne polemike oko toga kako je Wallace prikazan i je li riječ o verziji pisca koja predstavlja izdaju svih njegovih ideala i kreativnih opsesija
Iako se dosad nije pokazao kao posebno komercijalno uspješan projekt, film 'The End of the Tour' u kojemu komičar Jason Segel glumi pokojnog američkog pisca Davida Fostera Wallacea (1962-2008) izazvao je dosta rasprava i potaknuo mnoge tekstove. Film režisera Jamesa Ponsoldta većinom je dobio pozitivne kritike pa na portalu za agregiranje filmskih kritika Metacriticu ima 85 od 100 bodova, no unatoč tome su ga mnogi uzeli kao odskočnu dasku za pisanje o tome kako bi sam Wallace reagirao na film, tko je zapravo on bio i je li ovaj filmski prikaz izdaja njegovih ideala.
'The End of the Tour' prikazuje petodnevno putovanje u drugoj polovici devedesetih na kojem su zajedno bili Wallace i novinar David Lipsky, tijekom predstavljanja Wallaceova remek-djela 'Infinite Jest' (još se čeka prijevod na hrvatski jezik!). Wallace je tada postajao književna zvijezda, s čime se teško nosio do kraja svog života koji je okončao samoubojstvom 2008. postavši tako u javnoj percepciji jedan od onih romantično ukletih umjetnika koji su jednostavno bili previše nježni za ovaj okrutni svijet. Jason Segel dobio je odlične ocjene za ulogu omiljenog Wallacea, no mnoge je film potaknuo i na kritičko sagledavanje ostavštine ovog pisca koji bi, da je poživio, vjerojatno dobio i Nobelovu nagradu za književnost.
Primjerice, Atlantic je objavio više tekstova o 'The End of the Tour', među njima i jedan pod naslovom 'Could The Internet Age See Another David Foster Wallace?', u kojemu se spekulira o tome kako bi se pisac snašao u digitalnom dobu, bi li koristio Facebook ili Twitter i objavljivao svoje fotke na Instagramu. Govori se i o tome kako je Wallace kanoniziran, što mu je uvijek i bila jedna od književnih ambicija, ali je i postao literarni brend DFW.
New York Magazine pak analizira kako je Wallace postao omiljeni pisac određene vrste mladih muškaraca u članku naslova 'Why Literary Chauvinists Love David Foster Wallace’, u kojemu se odmah na početku podsjeća da ovaj pisac nikako nije volio prethodnu generaciju američkih literata poput Philipa Rotha i Johna Updikea, kojima je zamjerao mizoginiju pa je jednog čak potonjeg opisao kao 'penis s rječnikom'.
U svakom slučaju, film 'The End of the Tour' pokazao je da je utjecaj Davida Fostera Wallacea nakon njegove smrti samo još više narastao, a kako nije više među nama, svi drugi imaju priliku objašnjavati što je on doista mislio, htio, osjećao i želio.
