Prodaja Avala filma, za koji je proglašen bankrot zbog nemogućnosti podmirenja dospjelih obveza, zakazana je za 22. travnja.

Jugoslavenska kinoteka pozvala je da se filmski fond Avala filma izostavi od unovčavanja budući da je oglašenom prodajom tog poduzeća obuhvaćena i prodaja producentskih i drugih prava a brojni kulturni radnici pozvali su da se to poduzeće nacionalizira i da na raspolaganje Kinoteci.

Udruženje filmskih umjetnika Srbije, piše b92, podsjetilo je širu kulturnu javnost kako planovi države o prodaji Avala film nisu novijeg datuma, da je takvih pokušaja bilo i ranije.

Samo pukom slučajnošću, odnosno zbog svoje složene vlasničke strukture, ovo poduzeće do sada je izbjeglo sudbinu Beograd filma, kao i Dunav filma, koji su u procesu 'pljačkaške privatizacije' na neslavan i žalostan način nestali s kulturne mape Srbije, navode iz UFUS-a.

Zbog toga Udruženje filmskih umjetnika Srbije ukazuje sada, kao što je to činilo i prije deset godina prilikom pokušaja prve prodaje Avala filma, ali i prije četiri godina kada je ovo poduzeće otišlo u stečaj, da svi modaliteti transformacije i spasa Avale filma ni izdaleka nisu iscrpljeni, zapravo o njima se na kreativan i odgovoran način nikada i nije javno razgovaralo.

Upravo zbog toga, u ovome trenutku nedovoljno je boriti se za spas, izuzeće iz prodajne mase samo filmskog fonda Avale filma, nego još uvijek ima opravdanog razloga da se ako ne u cijelosti, onda bar pojedini resursi Avale filma najprije sačuvaju od prodaje, a kasnijim transformacijama vlasničke strukture (gdje bi država zadržala većinski dio) i malim ulaganjima ti resursi revitaliziraju i samim tim opstanu kao tehnička baza srpskog filma i kinematografije.

Kao optimalan vid ove transformacije Udruženje filmskih umjetnika Srbije je još 2011. predlagalo da se ispitaju sve zakonske i druge mogućnosti pripajanja dijela resursa Avale filma Filmskom centru Srbije ustanovi preko koje se i inače odvija budžetsko financiranje kinematografije u Srbiji a koje je i samo u permanentnoj privremenosti (s direktorom u v. d. statusu od svog osnivanja 2005. do danas).

Na ovaj način bi postojanje Filmskog centra Srbije bilo dodatno osmišljeno, a što je najvažnije proizvodnja filma bi u Srbiji na taj način manje koštala.

Novac koji država Srbija odvaja za kinematografiju više se ne bi odlijevao izvan zemlje, što se sada čini, zbog nepostojanja tehničkih uvjeta za završnu obradu filma u nas, nego bi ostajao u zemlji. Da ne govorimo o mogućnostima daljnje zarade u pružanju usluga stranim koprodukcijama itd, navodi UFUS.

Ali sve ovo zahtijeva, prije svega, institucionalno angažiranje Ministarstva kulture Republike Srbije, koje nažalost sebe proglašava nenadležnim po ovom pitanju, što je u formalnom smislu možda i točno, ali čije je angažiranje ovdje, suštinski više nego neophodno, zaključuje se u priopćenju.