"Bez ozbira je li film smješten u Gruziji, Francuskoj ili Rusiji, uvijek se fokusira na to tko smo zaista i što pokušavamo postići, nema veze bavim li se politikom, životom ili smrću, opsesija mi je proniknuti u svijet oko sebe", ustvrdila je Kirtadze u razgovoru za Hinu, uoči predavanja o svom radu koje će održati u petak.

Ugledna redateljica, dobitnica Europske filmske nagrade, za svoje je teme nerijetko odabirala kontroverzne teme, no uvijek stavljajući u fokus čovjeka. Kada pogleda unatrag, kaže, s više je optimizma vjerovala da filmovi mogu nešto promijeniti.

"Mislila sam da će stvari koje se prikažu u filmu izazvati momentalnu reakciju na nekoj razini, no više ne vjerujem da je to moguće, možda tek nakon nekog vremena i ustrajanja. Ne treba odustajati", poručila je.

Kirtadze smatra da su dokumentarni filmovi danas vrlo snažni, puno hrabriji i angažiraniji nego prije tridesetak godina, ljudi ih odlaze gledati u kina, premda postoje i ograničenja kada se prikazuju, primjerice, na televiziji zbog straha hoće li ih publika razumjeti i hoće li biti gledani. "Ne znam kako će to izgledati na duže strane, no vjerujem da će se pojaviti neko novo mjesto gdje će se dokumentarni filmovi moći slobodnije prikazivati", rekla je.

Kao članica ovogodišnjeg žirija Kirtadze konkurenciji dvanaestog izdanja ZagrebDoxa daje najviše ocjene. "Puhovski zna dobiti najbolje od onoga što se danas proizvodi, oduševljava me raznolikost i kreativnost programa festivala, koji sublimira sliku svijeta u kojemu živimo, a ovo mi je i odlična prilika da u kratkom periodu vidim najbolje od svjetske dokumentarne produkcije", napomenula je.

Kirtadze će na današnjem masterclassu govoriti​ o tri filma koja su na festivalu već prikazana u okviru njezine retrospektive, "Durakovo: selo budala", "Naftovod u susjedstvu" i "Nešto o Gruziji", te predstaviti vizualne elemente iz procesa njihova nastanka.

"Durakovo: selo budala" priča je o čovjeku, kojemu u selo kojim vlada i koje se naziva "selo budala", dolaze sljedbenici iz svih krajeva Rusije kako bi naciju "oslobodili okova demokracije" i "otrovnog zapadnog utjecaja". Redateljica je snimala njihove sastanke na kojima sanjaju o zemlji bez stranaca, zabilježivši "deprimirajući pogled na fašističku ideologiju u nastajanju". Film je nagrađen za režiju na festivalu u Sundanceu.

Za film "Naftovod u susjedstvu" Kirtadze je dobila Europsku filmsku nagradu. Riječ je o toploj priči o dolini Bojromi, jednoj od najljepših u Gruziji čije stanovništvo uznemiri vijest da će se tamo graditi naftovod i ugroziti njihov dotadašnji život i prirodu.

​U okviru retrospektive prikazan je i film "Nešto o Gruziji", smješten u 2008., ključnu godinu mlade gruziijske demokracije, od predsjedničkih izbora, preko rata s Rusijom do otriježnjavajućih posljedica. Film prenosi ljudsku i političku dramu, koja je autoričinu rodnu zemlju nakratko dovela u centar svjetske pozornosti.

Za svoje filmove Kirtadze je višestruko nagrađivana na svjetskim festivalima.

​Osim režije, ​piše scenarije i glumi​, a tijekom previranja na Kavkazu ​devedesetih je bila ratna dopisnica za agencije AFP i AP​, izvještavala​ je​ o ratu u Čečeniji i drugim oružanim sukobima u regiji.