Zašto u Hrvatskoj ne postoji uređeno tržište umjetnina, zbog čega tu sintagmu javnost, a donekle i struka u Hrvatskoj percipira kao nešto što samo po sebi degradira umjetničko stvaralaštvo, koji je razlog neinvestiranja velikih korporacija u umjetnost, a vezano uz posljednje - hoće li se ikada fiskalna politika prilagoditi svjetskim trendovima u smislu poticanja umjetnosti kroz porezna rasterećenja…
Sve su to važna pitanja koja koja na svjetlo dana, već petu godinu za redom iznose organizatori Art Zagreba.
Podsjetimo, na tportalu smo krajem prošle godine objavili insajderski izvještaj o tržištu umjetnina u Hrvatskoj. Kroz razgovor s galeristima i umjetnicima saznali smo kako izgleda to malo tržište u povojima, tko kupuje domaće mlade umjetnike i zašto, koje cijene oni postižu i koji su im najvjerniji kupci. Taj je tekst dostupan za čitanje na ovoj poveznici.
vezane vijesti
Art Zagreb je sajam umjetnina i bavi se upravo tržištem umjetnina, a na likovnu umjetnost gleda kao na investiciju, kojoj tržišni segment nikako ne umanjuje umjetničku vrijednost. Sigurno je da su umjetnici, kao stvaratelji osjetljivi na tržišno vrednovanje svojih djela, ali jednako tako, žele živjeti od svog rada, slikati, izrađivati kipove, instalacije, umjetnička djela koja se negdje mogu i prodavati. Upravo tu se suočavaju s brojnim izazovima nedostatne uređenosti tržišta umjetnina u Hrvatskoj. Umjetnine se prodaju direktno iz ateljea, ne izdaju se računi, cijene nisu transparentne, a sve su to zapravo odlike nezdravog, nerazvijenog tržišta umjetnina.
Tri stupa kao osnovne značajke razvijenog tržišta umjetnina
Osnovne su značajke razvijenog tržišta umjetnina sažete u tri međusobno povezana stupa, nad kojima je kao krov državna fiskalna politika. Prvi stup, dakle sam umjetnik, odnosno stvaratelj baš kao i glumac, pisac ili glazbenik ima svog zastupnika, galerista koji ga promovira u medijima, organizira izložbe, izdaje monografije, obilazi sajmove, prodaje njegove umjetnine i savjetuje kolekcionare, treću kariku u tom lancu. Kolekcionari, odnosno kupci nisu nužno eksperti za umjetnine, svima njima treba savjet, i svi oni imaju svog galerista koji im savjetuje kako usmjeriti zbirku, posebice ako govorimo o kolekcionarima koji unutar svoje zbirke imaju stotine umjetnina, i u koje su investirane stotine milijuna kuna. Posebno su zanimljive kolekcije suvremene umjetnosti, budući da u tom slučaju kolekcionar investira u nove, još neetablirane autore, pa je i rizik veći.
Galerist/povjesničar umjetnosti/kustos vrlo je važna spona između stvaratelja umjetničkog djela i kolekcionara. U Hrvatskoj, to je zanimanje još u povojima.
Jedan od ključnih razloga tome, a pogotovo u usporedbi s razvijenijim zapadom jest što u Hrvatskoj u umjetnost ne investiraju velike korporacije, koje su generatori razvoja tržišta umjetnina. Osim što ne postoji takva vrst senzibiliteta, koji je usmjeren mahom na sport, velik je izazov i već navedena fiskalna politika. Naime, korporacijama su za ulaganje u umjetničko stvaralaštvo omogućene porezne olakšice, a osim financijske koristi koja je korporacijama naravno prioritet, ne smije se zanemariti ni stvaranje pozitivnog imidža kroz ulaganje u umjetničko stvaralaštvo, a koji nasreću mnogima postaje jednako važan kao i profit.
Upravo taj i takav pozitivan princip u srži je onog što promovira Art Zagreb. To je sajam, ili festival umjetnosti, koji želi kroz organizirana predavanja, panele, u javnost iznijeti mogućnosti tržišnih modela koji bi bili optimalni za sva tri sudionika procesa, dakle za umjetnike, kolekcionare, ali i onu sponu među njima, galeriste.
Problemi se ne tiču samo tržišta umjetnina, već i samih umjetnika
Problemi na koje se želi ukazati ne tiču se samo tržišta umjetnina, već i samih umjetnika, budući da zbog neuređenosti cijelog procesa, moraju sami obavljati poslove marketinga i prodaje, u kojima se počesto najbolje ne snalaze, a zabrinjavajuć je i broj diplomiranih studenata likovnih akademija, koji se po završetku studija više ne bave stvaranjem.
Umjetnost je investicija koja se pokazala najotpornijom na krize, međutim u uvjetima neuređenog tržišta, kada ne znate jeste li određeni umjetnički predmet pretplatili, koliko će mu vrijednost eventualno rasti, prosječan će se investitor radije odlučiti na kupnju nekretnine. Stoga je, kao i u svakom poslu neopisivo važna upravo transparentnost, nešto što je, a to najbolje možemo vidjeti od pojave interneta, izmijenilo svijet.
Transparentnost je neophodna i kod još jednog od izazova kojima se susreće tržište umjetnina u istočnoj Europi, a to je borba s falsifikatima, odnosno falsificiranim certifikatima.
Nasreću, još uvijek postoje entuzijasti, poput organizatora Art Zagreba, koji žele i vjeruju, da je dovoljno primjeniti postojeći model kako bi čitava stvar zapravo profunkcionirala, na zadovoljstvo umjetnika, galerista, kupaca, ali dodali bismo i ljubitelja umjetnosti, koji si umjetnička djela možda ne mogu priuštiti, ali su u susretu s njima oplemenjeni.
Peto izdanje sajma umjetnina Art Zagreb održat će se od 15. do 18. rujna na Akademiji likovnih umjetnosti u Ilici 85.
