Predstava, koja na kazališnim daskama oživljava kultni Fellinijev film iz 1973., po riječima Luciana Delprata, "mješavina je konvencionalne drame, muzičkog teatra, akcije, fizičkog teatra i neverbalnih pokreta".

U njoj se iz perspektive djeteta govori o aktualnim temama kao što su uspon fašizma u Europi, buđenje seksualnosti, smrt, rekao je u povodu premijere Delprato naglasivši da je "Amarcord" uvijek aktualan, a njegova glavna tema, djetinjstvo, vraća u vlastito djetinjstvo i prisjeća na izgubljeno.

"Kada se govori o klišejima vezanim uz prisjećanja na djetinjstvo, uvijek se upada u zamku pretjeranog romantiziranja vlastitog djetinjstva. Kod Fellinija nije tako, u njegovim je sjećanjima sirov, divlji, čudan, seksualni, fizički dio života", kaže Delprato.

Delprato: Nisam htio iznevjeriti one koji vole film

Govoreći o izazovu kazališnog uprizorenja Fellinijeva filma, redatelj je rekao da su misija i cilj bili ne iznevjeriti one koji vole film i ne isključiti one koji ga nisu pogledali.

"Ostajemo vjerni originalu, s velikim poštovanjem mu pristupamo, ali je predstava stilizirana verzija filma koja istodobno kao predstava stoji sama za sebe, na taj način čak i neovisno o filmu", napomenuo je.

Inspiraciju za predstavu Delprato i autorska ekipa crpili su, osim iz Fellinijeva filma, i iz njegovih crteža jer je Fellini bio i ilustrator, crtač stripova i karikaturist.

"Tražili smo tko će odgovarati karakteru nacrtanog lika. Zamišljali smo kako bi se kretao, kakav bi bio u svim segmentima, ne pokušavajući kopirati film, već istraživati putem istog procesa kroz crteže do realnosti pozornice. To predstavi daje posebno stiliziranu estetiku, uz kostime, šminku, koreografiju. Sve je snovito, oslobađajuće nerealno. Kao snovi, kao sjećanja, kao dio istog carstva", kaže Delprato.

Felinijev film "Amarcord" djelomično je autobiografska priča o starenju, nostalgična, duhovita, gorko-slatka drama koja pripovijeda o razuzdanoj skupini likova u slikovitom talijanskom gradiću Riminiju, redateljevu rodnom mjestu, vraća u redateljevo djetinjstvo i Rimini tridesetih godina 20. stoljeća, obilježen tradicionalnim društvenim spektaklima i obiteljskim ritualima.

Predstava je nastala u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalištem – Gradskim kazalištem Pula, u kojem je izvedena u listopadu.

U njoj glume članovi ansambala Hrvatske i Talijanske drame riječkog HNK-a Olivera Baljak, Tanja Smoje, Jelena Lopatić, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Biljana Lovre, Ivna Bruck, Serena Ferraiuolo, Jasmin Mekić, Dean Krivačić, Giueseppe Nicodemo, Edi Čelić, Mario Jovev, Andrea Tich i Deni Sanković.

Scenografkinja i kostimografkinja je Belén Parra, koreograf Michele Pastorini, autor glazbe Osman Eyublu, oblikovatelj svjetla Dario Družeta, a predstava se igra u prijevodu Nikoline Židek.