Naslov za film 'Osam i pol' (1963), dijelom autobiografsko ostvarenje i jedan od najvažnijih metafilmskih ostvarenja u povijesti filma, odabran je jer Fellini do tada snimio sedam i pol filmova. Točnije, snimio je šest dugometražnih, dva kraća te jedan (Svjetlosti varijetea) u suradnji s Albertom Lattuadom, pri čemu je sve osim dugometražnih smatrao ´polovnim´ filmovima.

Kako se ističe u najavi, taj film, bez konkretne radnje kao okosnicu ima metafilmsku dosjetku u kojoj protagonist, Fellinijev alter ego, tematizirajući krizu identiteta te probleme u komunikaciji s okolinom.

Bile su to godine kada je Fellini počeo napuštati neorealizam, te se umjesto realističnim pričama o talijanskoj radničkoj klasi okrenuo egzistencijalnim temama i motivu potrage za srećom, kreirajući jedinstveni stil koji obiluje snovima, nadrealnim detaljima i poetičnom vizualnošću.

U petak će se prikazati film 'Cesta' (1954), dobitnik Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja, koji predstavlja prekretnicu u njegovoj karijeri, dijelom i zbog laganog odmaka od neorealizma. Fellini se tada više fokusirao na stanja likova, udarivši temelje tzv. ´neorealizmu duše´, s egzistencijalnim temama i motivu potrage za srećom.

Slijedi film 'Cabirijine noći' (1957), također dobitnik Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja, priča o naglašeno dobrodušnoj, naivnoj i plemenitoj ženi koja se ne uspijeva snaći u proračunatom, prevarantskom, hladnom i zlom svijetu.

'Fellini je kreirao veliki ´mali´ film koji osvaja razoružavajućom emotivnošću, intrigantnim opservacijama o ljudima i njihovoj prirodi, baš kao i sjajnom režijom, impresivnom scenografijom i atmosferičnom fotografijom nagrađivanog Alda Tontija te očekivano odličnom glazbom oskarovca Nina Rote, koja dodatno pridonosi emotivnosti i povremenom melodramskom ozračju', ocjenjuje se u najavi.

Tu je i jedan od Fellinijevih poznatijih filmova, Zlatnom palmom ovjenčan 'Slatki život' (1960), egzistencijalno, mozaično strukturirano ostvarenje bez uzročno-posljedične povezanosti među zbivanjima, u kojem se nižu dojmljivo stilizirani detalji svakodnevice protagonista koji se kreće velegradskim miljeom.

'Simbolički i metaforički snažno djelo realizirano spojem gorkog humora, melodrame i tragedije Marcella Mastroiannija je etabliralo kao vrsnog karakternog glumca, a zahvaljujući prezimenu jednog lika lansiralo je naziv paparazzo za nasrtljive fotoreportere', podsjeća se.

Nezaobilazan u retrospektivi je i Oscarom nagrađeni, Fellinijev napopularniji film 'Amarcord' (1973), duhovita, slikovita i gorko-slatka, dijelom autobiografska humorna drama u kojoj on vješto eksploatira mediteranski kolorit i profilira galeriju ekscentričnih protagonista.

Prikazat će se i film 'Probisvijet' (1955), djelo iz redateljeva drugog ciklusa tzv. ´filmova iskupljenja´, započetog "Cestom", a u koji spadaju i 'Cabirijine noći', gdje je Fellini elemente neorealizma nadograđivao etičkim i psihološkim zapažanjima, stvarajući tzv. ´realizam duše´.

Humorna drama 'Casanova' (1976), temeljena je na autobiografiji 'Priča mog života' Giacoma Casanove, u potpunosti je snimljena u rimskim studijima Cinecittà, a prikazuje Casanovin površan i razvratan život, dok juri iz jedne ljubavne avanture u drugu.

Film 'Rim' (1972) humorna je autobiografska drama, svojevrsna autorova posveta voljenom gradu, znana i pod naslovom Fellinijev Rim, u kojoj je Anna Magnani ostvarila posljednji nastup, a 'Dangube' (1953), nadahnuto je njegovim odrastanjem i životnim iskustvom i prvi je film s kojim je ostvario međunarodni uspjeh.

Retrospektivu zatvara 'Giulietta od duhova' (1965), prvi Fellinijev film u boji, koji dio kritike tumači i kao svojevrsnu feminističku inačicu filma 'Osam i pol', sa ženom kao protagonisticom, i to ženom koju tumači njegova supruga Giulietta Masina.

Federico Fellini (1920, Rimin - Rim,1993) rodio se u idiličnom obalnom gradiću Riminiju, kojem je posvetio kultni i dijelom autobiografski "Amarcord". Nakon propalog studija prava okušao kao novinar, karikaturist i autor stripova, a filmu se u potpunosti posvetio poslije Drugog svjetskog rata, kao asistent i suscenarist Roberta Rossellinija na njegovom klasiku 'Rim, otvoreni grad'.

Po riječima filmskog kritičara i redatelja Petra Krelje, bit će da je malog neposlušnoga Federica duboko obilježio putujući cirkus kojemu se, pobjegavši iz katoličkog internata, bio pridružio, a moguće je da se i iz reskih opreka iznjedrio jedan od najimpresivnijih svjetskih filmskih opusa.

U najavi retrospektive Krelja podsjeća da taj "genijalac s Apenina", formirajući se u vremenu geneze neorealističke poetike, čak izravno sudjelujući u njezinu kreiranju, već prvim autonomnim režijama upozorava da, uz duboko uvažavanje temeljnih načela neorealističke retorike i ikonografije kani pretraživati i intimnu, psihološku i moralnu stranu svojih junaka.

Uoči prve projekcije u retrospektivu će gledatelje će uvesti filmolog Bruno Kragić.