Odavno već kultni film 'Amarcord' iz 1973. godine, redateljevo najpoznatije djelo, prati razuzdanu skupinu likova koji tijekom fašističke vladavine žive u Riminiju, Fellinijevom rodnom mjestu. Film je osvojio Oscara za najbolji film na stranom jeziku, te ušao u filmsku povijest kao jedno od najvažnijih, najemotivnijih i najduhovitijih djela europske kinematografije.

Program u Laubi otvara kviz s Moranom Zibar, na kojemu će sudionici imati priliku provjeriti svoje znanje o talijanskim neorealilstima i proslavljenom redatelju, a nastavlja se izložbom 'Fellini i hrana'.

'U Fellinijevim filmovima, a donekle i u njegovim grafikama, okus se pojavljuje kao iznimno važan osjet koji usko graniči s erosom. U Laubi ćemo ugostiti izložbu u tri cjeline, Crteži na papiru, Crteži na ubrusima od tkanine i Crteži iz knjige snova te video dokumentarca Fellini i hrana', najavljeno je na Facebook stranici MFF-a.

Pod nazivom Soundtrack Ensemble održat će se koncert sastava koji će izvoditi najpoznatije glazbene teme iz Fellinijevih filmova, a u kojemu su Davorka Horvat (glas i harmonika), Christian Peter (glas, harana i pila), Berislav Antica (klavir i sopran saksofon), te Damir Horvat (alt i bariton saksofon i glas).

Nakon projekcije 'Amarcorda' održat će se zabava s talijanskim vinima uz glazbu, kao prvo motovunsko druženje u 2020. i uvod u, kažu s tog festivala, još jedan program koji već naveliko pripremaju.

Federico Fellini (20. siječnja 1920, Rimini - 31. listopada 1993, Rim) rodio se u obitelji srednje klase, a školovao u katoličkom internatu. Najprije u Firenzi studira pravo, no ubrzo se okreće crtanju karikatura, stripova i novinarstvu.

Krajem Drugog svjetskog rata za Roberta Rossellinija radi kao koscenarist i asistent. Debitira korežijom filma 'Svjetlosti varijetea' 1950. godine, u vrijeme pojave novog trenda - neorealizma duše čiji postaje jedan od istaknutijih predstavnika.

Prvi samostalno režirani film je komedija 'Bijeli šeik (1952), a slijede 'Dangube' (1953) nagrađen Srebrnim lavom u Veneciji (istu nagradu dobio je iduće godine za film 'Ulica' (1954).

Dobitnik je Oscara za životno djelo, ali tu je prestižnu američku filmsku nagradu osvojio i svaki put kad je bio nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma - za 'Ulicu', 'Cabirijine noći' (1957), 'Osam i pol' (1963) i 'Amarcord' (1973).

Pamte se i njegovi filmovi 'Slatki život' (1960) koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, 'Giulietta i duhovi' (1965), 'Satyricon' (1969), 'Rim' (1972), 'Grad žena' (1980), 'Plovi brod' (1983).