Tako lijepo, elegantno i životno piše Semezdin Mehmedinović, tako toplo i nepretenciozno, s toliko lakoće i fine melankolije da sve njegove priče kao da smo i sami proživjeli; čak i onda kad su izmišljene, one su sasvim i bespogovorno naše. O svome pisanju i životu, ali i ratu u Sarajevu, Mehmedinović je sinoć razgovarao s pjesnikom i esejistom Markom Pogačarem u prepunoj dvorani HDLU-a
Njegov je literarni svijet sazdan od poznatih momenata i bliskih nam motiva, njegova proza natopljena je onim pravim, istinskim životom jednako kao i pogled kroz prozor na bučnu i prometnu ulicu.
vezane vijesti
Taj život u tekstovima Semezdina Mehmedinovića važniji je od svih nagrada, priznanja i prijevoda koje je za svoje knjige dobio, a njih je zaista mnogo. Važniji je jer se kroz njega očituje bliskost s čitateljem, a i u njemu se pomalo briše granica između čitatelja, svjedoka i sudionika.
O prozi, poeziji, životu i ratu, pisanju i načinima na koje se napisano može pročitati sa Semezdinom Mehmedinovićem razgovarao je pjesnik, prozni pisac i esejist Marko Pogačar.
Njegova nova knjiga Rat je i ništa se ne događa - koja je bila jedna od središnjih tema razgovora - objedinjuje dvije ranije objavljene i danas teško nabavljive Semezdinove knjige – Sarajevo blues i Ruski kompjuter. Sada se, u novom izdanju, te knjige mogu čitati kroz novu optiku i na jedan sasvim novi način, a kroz njih i dalje pratimo emocionalnu i intelektualnu evoluciju čovjeka i pisca čiji je život obilježen prvo ratom, a onda i izmještanjem u sasvim novu, nepoznatu okolinu.
