Premijerom monokomedije 'Il bonsai ha i rami corti/Bonsai ima kratke grančice' Talijanske drame, HNK Ivana pl. Zajca 20. svibnja otvorio je svoja vrata nakon dvomjesečne stanke izazvane pandemijom koronavirusa
Bila je to posebna, do sada neviđena i nedoživljena kazališna premijera, izvedena u specifičnim okolnostima, piše Novi list. Na temelju preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, riječki HNK prilagodio je gledalište.
'Umjesto dosadašnjih 294 sjedala, gledatelje je dočekalo 67 odvojenih sjedala u parteru, pojedinačnih ili u paru. Koronavirusnu prilagodbu doživjele su i lože koje su u novom postavu gledališta rezervirane samo za, kako kažu u 'Zajcu', 'vas i vašu partnericu/partnera, ili samo za vašu obitelj', uz slatka iznenađenja. Na ovakva 'de luxe' mjesta u gledalištu posjetitelje su dopratili članice i članovi umjetničkih ansambala riječkog kazališta, poput stjuarda i stjuardesa u avionskoj biznis-klasi', piše Novi list.
Na ulazu su posjetiteljice i posjetitelje dočekala, dakako, i dezinfekcijska sredstva te zaštitne maske koje su dizajnirali Manuela Paladin Šabanović i Dobriša Radovanović, a izradile krojačice 'Zajca'.
Publika je gledala monokomediju 'Bonsai ima kratke grančice' u režiji Giuseppea Nicodema i u izvođenju Serene Ferraiuolo, nastala za vrijeme izolacije, u dnevnom boravku, s mišlju na budućnost i ljepotu života.
Protagonistica predstave je Stefania Laganini, koja je nastala u karanteni, između tjeskobe i smijeha.
vezane vijesti
'Serena i ja rekli smo si: 'To nije odmor, prisiljeni smo biti doma zbog pandemije! I što sad!?' Tako smo ujedinili/kombinirali naše ideje, želje, strasti, filmove i likove koji nam se sviđaju i rodio se lik Stefanie sa svojim svijetom, laganini: dar kazalištu, nama i našoj publici. Stefania je zabavna žena puna energije: ona ostaje doma, brine se o svojem bonsaiju, snima tutoriale, plete, obožava fitnes, dobre stare filmove i votku martini. Toga jutra, kao i mnogih drugih, njezina prijateljica Rosalba dala joj je mnoge korisne savjete, a Alexia, umjetna inteligencija, radila joj je društvo. Ali nešto je, možda posebna pjesma, narušilo ravnotežu koju je bila pronašla te je iznenada bez kočnica započela pričati svoju stvarnu priču bonsaiju i nama', rekao je o predstavi redatelj Giuseppe Nicodemo.
