'U ovom fotografskom projektu pratila sam put anglo-irske spisateljice Rebecce West opisan u njenom delu 'Crno janje i sivi sokol' (1941)', objasnila je tportalu Dragana Jurišić koja se upravo pripremala za otvaranje izložbe u galeriji FELD+ HAUS u Frankfurtu.

Raspadom Jugoslavije 1991. i nestankom ove zemlje, nestalo je barem milijun i pol Jugoslavena koji su poput građana Atlantide završili u području imaginarnih mjesta i ljudi. U zemljama nastalim raspadom Jugoslavije potpuno se negira jugoslavenski identitet pa je sa sigurne distance, više od 20 godina nakon izbijanja rata, umjetnica Dragana Jurišić odlučila preispitati vlastite uspomene na davna mjesta i proživljena iskustva.

Dragana Jurišić sebe naziva prognanikom, a ne iseljenikom, jer, kako kaže 'čak i da hoće, ne može se vratiti kući'.

Tijekom popisa stanovništva 1990. godine bilo joj je onemogućeno izjasniti se kao Jugoslavenka, nacionalnošću s kojom se poistovjećuje od rođenja. Kao dijete iz miješanog braka to ju je dosta zbunilo, a na pitanje popisivaču zašto je to nemoguće dobila je odgovor koji ju je podsjetio na jednu Mussolinijevu izjavu: 'Jugoslavija ne postoji. To je heterogeni konglomerat sklepan u Parizu.'

'U središtu mog projekta 'Yu: Izgubljena zemlja' remek-djelo je britanske spisateljice Rebecce West 'Crno Janje, Sivi Sokol' iz 1941. 'Iz tog mjesta stalno proizlaze događaji koji su za mene izvor opasnosti', napisala je West 1937. 'To mjesto' bila je Jugoslavija, zemlja u kojoj sam rođena', objašnjava Jurišić i nastavlja: 'Shvativši da ne zna ništa o području koje je bilo prijetnja njenoj sigurnosti, krenula je na putovanje kroz Jugoslaviju. Nastao je opus knjiga s pola milijuna riječi. Portret Jugoslavije, ali i Europe na rubu Drugog svjetskog rata, općeprihvaćen je kao jedno od remek-djela 20. stoljeća.'

Rebecca West zamišljala je Jugoslaviju kao pradomovinu, možda zato što je ona po svojoj prirodi bila zemlja raseljenih naroda. West je dijelila njihovu sudbinu. Rođena u anglo-irskoj obitelji, nikad nije osjećala da pripada negdje. Voljela se igrati riječima i pamtila samo trenutke u kojima bi imala pri ruci olovku i papir. Umjetnost je za nju bila oživljavač doživljenih iskustava pa je i pola milijuna ispisanih riječi o Jugoslaviji napisano kako ne bi ništa zaboravila o tim iskustvima i zato što je željela sačuvati uspomenu za milijune Jugoslavena koji će kasnije živjeti u egzilu.

'Yu: Izgubljena zemlja' izvorno je zamišljena kao ponovno oživljavanje izgubljene domovine, no ipak na kraju nije ispalo kako je Jurčević planirala.

'Imajući na umu tvrdnju Rolanda Barthesa da je fotografija više nalik čaroliji nego umjetnosti, trebalo je to biti putovanje na kojem bih napravila čarobni krug po zemlji koja je nekada bila moja, i koju bih na taj način oživjela. No ispostavilo se da je to bilo putovanje odbacivanja. 'Iskusila sam i sama raseljavanje, a povratkom 'kući' osjećaj izgnanstva bio je jači nego u stranoj zemlji u kojoj sam izabrala živjeti', kaže Jurišić.

Izložba 'YU: The Lost Country' postavljena je prvi put 2013. u galeriji Belfast Exposed, prošle je godine bila postavljena u dublinskoj Royal Hibernian Academy i trenutačno nastavlja europsku turneju u Frankfurtu.

Dragana Jurišić završila je magisterij na sveučilištu u Walesu kao jedna od najboljih studentica na katedri. U 2009. izabrana je kao najperspektivnija umjetnička nada svoje generacije u Velikoj Britaniji. Od tada je osvojila mnoge nagrade uključujući Royal Hibernian Akademy, fotografsku nagradu za novi talent i prestižnu Dorothe Lange & Paul Taylor, nagradu od sveučilišta Duke. U 2013. doktorirala je u Europskom centru za fotografska istraživanja.