'PRIČA O JEDNOM BRAKU'

Fraktura virtualno ugostila norveškog pisca Geira Gulliksena

19.03.2021 u 23:47

Bionic
Reading

Nakladnik Fraktura virtualno je u petak u svojoj knjižari ugostio norveškog pisca i urednika Geira Gulliksena, koji se putem Zooma pridružio svojim čitateljima u Zagrebu u razgovoru o knjizi 'Priča o jednom braku' koju je na hrvatski prevela Anja Majnarić

Knjigu je objavila Fraktura, a razgovor s piscem u Knjižari Fraktura vodio je njezin urednik, književnik Roman Simić.

Istaknuo je kako je riječ o fantastičnoj studiji suvremenoga braka, knjizi "o tome što znači biti muškarac, o tome što znati biti žena i na koji se način obrću, redefiniraju i nanovo ugovaraju neke uloge koje smo smatrali uhodanima".

"Knjiga je to super snažne, komprimirane emocije, pisana preciznim jezikom, izbrušenom rečenicom, gdje je svaka riječ na svome mjestu, nema ukrasa; ona pogađa a istovremeno osjećate poeziju svijeta, poeziju odnosa", rekao je Simić.

Knjiga "Priča o jednom braku" rekapitulacija je, vrlo intimna, puna teških emocija, samopropitivanja i ljubavne patnje, jedne veze, od početka do kraja, u priči o dvoje ljudi koji se vole, a čiji se brak naočigled raspada.

"U tom romanu jedan od likova, pisac koji se zove Jon, priča priču o ljubavi i braku koji je okončan nakon 20 godina veze. On pokušava shvatiti što je do toga dovelo, pokušava shvatiti što je prolazila i kako se osjećala njegova bivša supruga", kazao je Simić.

Gulliksen je rekao kako je svjestan da u svakome odnosu postoje najmanje dvije perspektive, dva gledišta, ali da je on namjerno krenuo pisati tu knjigu iz perspektive muškarca, jer je želio "ispripovijedati priču na način da to čini muškarac, i to tako da pokuša razumjeti stvari onako kako ih je razumjela njegova žena, da pokuša shvatiti ono što je ona osjećala". "Tako on pripovijeda priču – o njoj, svojoj supruzi, i to o njoj u situacijama u kojima on nije ni prisutan", pojasnio je.

"Dakle, očigledno je da se tome pripovjedaču ne može vjerovati. No, ja sam želio da čitateljima bude jasno da mu mogu vjerovati barem u tom njegovom nastojanju da razumije ono što on, naravno, ne razumije", napomenuo je pisac, koji je ovu knjigu napisao nakon što mu se i samome raspao brak.

Iako je njegov glavni protagonist Jon također pisac, Gulliksen ističe kako to nikako nije autobiografska knjiga - priznaje da je sasvim sigurno ne bi bio napisao da se nije i sam nekoliko puta razvodio, ali on nije Jon; njega ima i u Jonu i u njegovoj supruzi Timmy - u oboje je utkao svoje emocije i neka svoja iskustva.

Jon je zbog prirode svoga posla manje-više preuzeo brigu o kući i djeci dok mu se supruga posvetila karijeri. On pokušava prihvatiti promjenu pozicija raščlanjujući, korak po korak, vremensku crtu dezintegracije njihova – nekada sigurnog, udobnog i emotivnog – odnosa.

Krećući od trenutka koji prepoznaje kao onaj u kojemu se Timmy, njegova žena, počela udaljavati od njega, psihologizirajući nju, sebe i sve okolnosti, Jon pokušava utvrditi je li se moglo nešto u nekome trenutku spasiti, nastoji dokučiti kolika je njegova odgovornost za ono što je iz svega proizašlo. Dok se sagledava kroz oči svoje sad već bivše supruge, dok zamišlja kroz što je sve prolazila i što osjećala, suočava se s nadanjima i zebnjama svakog supružnika, u knjizi koja intimu modernog braka razgrće s uznemirujućom lucidnošću i poštenjem.

Gulliksen je kazao kako ova njegova knjiga u prvome redu govori o idealu ljubavi i, možda, o gubitku toga ideala. No, pokušavajući razumjeti svoju suprugu i dati joj što veću slobodu unutar njihove veze, on zapravo pokušava kontrolirati ljubav, zaljubljivanje i emocije svoje žene, napomenuo je: pokušavajući joj dati slobodu, on zapravo pokušava preuzeti kontrolu nad tom slobodom.

"Jon nije samo pripovjedač nego je i dio te priče, on je u tom braku. Ja mislim da on zaista želi svojoj supruzi dati što veću slobodu, no time što to čini na neki način preuzima kontrolu nad njom, čak i nad njenim fantazijama, njenim seksualnim životom. Možda je to ono što me najviše zanimalo u pisanju ovoga romana", rekao je pisac, koji je htio da njegov pripovjedač "bude iskren, da bude muškarac koji zaista vjeruje da je to što čini dobro za njegovu suprugu i za njihov brak".

Istodobno, njegov lik također otkriva u nekim aspektima i strah, nesigurnost, što pisac smatra znakom snage, a ne slabosti.

"Naravno, bio sam u iskušenju opisati Jona kao muškarca čiji je problem to što je preveliki feminist. No on to nikako nije, iako Jon sa svojom krhkošću – koju se može osjećati kao neku vrstu slabosti – mnogim muškim čitateljima u Norveškoj pomalo ide na živce. Zanimljivo je to kako mi gledamo na muškost, jer ja mislim da je upravo to što se on usuđuje pokazati svoje slabosti jedna vrsta snage, dok je normalna muškost na neki način slaba", kazao je Gulliksen, koji do kraja knjige nije znao kako će ona završiti. "Neprekidno sam se nadao da će oni ipak uspjeti spasiti svoj brak, no nažalost to nije bilo moguće", kazao je.

Geir Gulliksen (1963.) piše pjesme, eseje, drame, romane i dječje knjige. Godine 2014. primio je nagradu nakladnika Aschehoug za svoj dotadašnji rad, ponajviše za svoja tri romana, "Tjuendedagen", "Forenkling" i "Bøyde knær". Godinu poslije toga s romanom "Priča o jednom braku" nominiran je za nagradu Nordijskog vijeća. Napisao je još roman "Se på oss nå" (Gle nas sad, 2018.).

"Jedna od stvari koja me zaista zanima, a tiče se ljubavi i pisanja o ljubavi je to da, čak i ako većina nas želi da odnos bude jednak - a meni je svakako vrlo važno da imam takvu vrstu odnosa - u ljubavi u stvari nikad nema potpune jednakosti", kazao je pisac.

"Pretpostavljam da, ako ste sretni, te se dvije pozicije toliko brzo izmjenjuju da ne morate o tome razmišljati. Ali jedan od načina kako možete postati nesretni u ljubavi je da o tim stvarima stalno razmišljate", zaključio je pisac. "To je jedan od razloga zašto je ljubav tako opasna, i zašto se ne možemo obraniti u ljubavnome odnosu - bespomoćni smo. Ali tako mora biti. Ne možete naći tradicionalnu jednakost ni u svojem najintimnijem životu, ali možete se nadati da ipak postoji ravnovjesje. Naposljetku, to je neka vrsta razmjene moći jednakosti", poručio je.