'Razvoj tehnologije nikad kao danas nije u tolikoj mjeri, takvim tempom i takvom snagom utjecao na promjene društva, no pitanje je može li se čovjek, oslonjen isključivo na tehnologiju, ostvariti na intelektualnoj i emotivnoj razini', napominje se u najavi Hrvatskog dizajnerskog društva.

Što će biti s društvom, politikom i svakodnevnim životom kada nas visoko inteligentni algoritmi upoznaju bolje nego što poznajemo sami sebe, na koji način razvoj tehnologije mijenja poimanje i ulogu dizajna, a koje su sličnosti i razlike između umjetnika i znanstvenika, njihovih polazišta, ciljeva, okvira i ograničenja, neka su od pitanja kojima su se bavili studenti prve godine diplomskog Studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Biodizajn se definira kao praksa korištenja žive materije, uzgojenih tkiva ili biljaka, kada su živi organizmi ili ekosustavi temeljne sastavnice djela.

Tim se pojmom označavaju i eksperimenti u kojima se industrijski ili mehanički sustavi zamjenjuju biološkim procesima, a koji su obnovljivi te zahtijevaju manje materijala i uložene energije. Biodizajn uključuje i eksperimente unutar sintetičke biologije te propituje opasnost remećenja prirodnih ekosustava.

Osim propitivanja uloge dizajna i potrebe za razvojem primjerenijih metodologija u kreativnom postupku, studenti su propitivali i moguće ishode svojeg djelovanja te društvenu svijest o stvarnim vrijednostima usklađenima sa prirodom, koje su izazov i inspiracija za tehnološke inovacije.

'Svjesni smo činjenice da dubljim razumijevanjem prirode crpimo nepresušne izvore inspiracije i saznanja kao i da tek prisluškivanjem sebe i neposredne okoline postavljamo racionalne i humane kriterije', istaknuli su.

Predstavit će se četiri projekta sa zagrebačkog Studija dizajna - Mirne Aržić, Leonarda Borovičkića, Mateje Brkić i Andreje Lovreković, nastale pod mentorstvom Mladena Orešića, Andreje Hercog, Ivane Fabrio i Nike Pavlinek.

Leonard Borovičkić u radu 'Neurosimbioza' preispituje ustaljene paradigme odnosa uma i tijela, kroz tehnologiju spekulirane budućnosti koja omogućuje implantaciju sintetiziranih neurona te kolektivno umrežavanje i kreiranje nove neuromreže čitave vrste.

Projekt 'Biodizajn u prostoru suživota' Mateje Brkić nastao je kao kritika apsorbiranja tehnologije u intimni prostor doma, te je fokusiran na kontekst suživota, a 'Biobeton od algi' Mirne Aržić cvjetanje algi na površini mora sagledava kao potencijal i resurs za izgradnju čovjekovog okruženja, stvaranje novoga materijala – betona.

Andreja Lovreković se u 'Novim oblicima sjećanja' bavi razmatranjem biotehnologije pohrane podataka u sintetizirane niti DNK, koje se potom implementiraju u žive mikroorganizme poput bakterija.

Kako je pohrana naših uspomena i podataka kroz povijest poprimila razne oblike; od zapisa pisanih rukom, fotografija čuvanih u okvirima, do podataka čuvanih u oblacima kao što je iCloud, postavlja se pitanje što kada ona dobije oblik života koji može djelovati i kretati se, a naša sjećanja poprimaju oblik života koji aktivno djeluje u prostoru življenja.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog.