To famozno izvješće pobudilo je zanimanje kazališne zajednice te brojna pitanja o ingerencijama i nakanama Kazališnog vijeća, ali i o tome što stoji iza tog postupka.

Naime, nije praksa da se izvješća kazališnih vijeća objavljuju na mrežnim stranicama Ministarstva kulture. Zbog toga je to svojevrstan presedan koji ukazuje na privatiziranje web stranice Ministarstva jer je Ana Lederer, članica Kazališnog vijeća, istodobno zamjenica ministra kulture te bivša intendantica HNK. S druge strane, trenutak objavljivanja tog izvješća, uoči odluke o imenu novog ministra kulture, pokazuje da možda ima 'nešto' u spekulacijama po kojima bi Ana Lederer, nakon što se u javnosti vodi borba protiv potencijalne kandidatkinje za ministrcu kulture Ninu Obuljen Koržinek, mogla zasjati kao rješenje za tu funkciju.

Što je zaključeno u izvješću Kazališnog vijeća HNK, usput budi rečeno prilično zbrkanom i u nekim dijelovima nejasnom, pogotovo u onima koji se odnose na financijske i pravne termine.

Kazališno vijeće zagrebačkog HNK zaključilo je na svojoj 73., a jednoglasno usvojilo na 74. sjednici da je ta kazališna kuća za vrijeme dva mandata Ane Lederer (od 2005. do 2013.) poslovala pozitivno i da ona nije ostavila nikakve financijske dugove te da tokom tih osam godina sve do danas 'nisu utvrđene nikakve nezakonitosti, nije ustanovljen prekršaj, a kamoli kazneno djelo ili podignuta bilo kakva prijava'.

Posebno je zanimljiv dio u kojem se objašnjava da je zagrebački HNK nakon isteka mandata Ane Lederer 1. rujna 2013. godine bio 40 dana bez intendanta. To je potrajalo sve do 10. listopada 2013. godine, kad je na to mjesto kao v.d. imenovana Sanja Ivić. U izvješću se zaključuje da je službena primopredaja obavljena 4. studenog 2013. i da se Ana Lederer 'nakon 1. rujna 2013. ne može smatrati odgovornom za poslovanje kazališta'.

Nalazi Kazališnog vijeća HNK i Državnog ureda za reviziju u potpunoj su koliziji. Nakon dubinskog snimanja financijske situacije u zagrebačkom HNK-u revizija je pokazala da je kazalištu Državni ured za reviziju dao uvjetno mišljenje zbog niza nepravilnosti u radu. Kazalištu se zamjerio velik minus, koji u nekim slučajevima postoji još iz doba intendanta Georgija Para, zatim višemjesečna isplata visokih honorara vlastitim zaposlenicima, troškovi nastali zbog sudskih procesa, besplatno dijeljenje velikog broja ulaznica bez jasnih kriterija i pravila te veći propusti u području javne nabave.

Pod tom stavkom posebno je bilo istaknuto uređivanje izdanja Turističkog vodiča HNK, uređivanje opernih programskih knjižica i uređivanje kazališnog glasila Opere info, koje su radili zaposlenici HNK dobivajući za posao za koji su plaćeni dodatni honorar. Državna revizija je ustanovila da je manjak prihoda za to razdoblje iznosio 2.764.107 kuna.

U primopredajnom zapisniku utvrđeno je da su sveukupne obveze HNK na dan 1. rujna 2014. godine, u trenutku primopredaje poslovanja između dotadašnje v.d. intendantice Sanje Ivić i nove intendantice Dubravke Vrgoč, iznosile 8.270.000 kuna, a od toga se čak 3.896.144 kuna odnosilo na intelektualne i osobne usluge, najviše na neisplaćene autorske honorare.

Znači li to da Kazališno vijeće svojim nalazom amnestira bivšu intendanticu HNK Anu Lederer od bilo kakve odgovornosti za poslovanje i dug tog kazališta, utvrđen državnom revizijom, te joj na taj način diže rejting? Također nije u potpunosti jasno svaljuje li time Kazališno vijeće HNK krivnju za dug tog teatra na leđa Sanje Ivić ili pak na sve zaposlenike HNK, koji su spletom nesretnih okolnosti 40 dana bili bez intendanta pa se, eto, trošilo šakom i kapom. Nejasno je i to poručuje li Kazališno vijeće tim nalazom da duga zapravo nije ni bilo.

Cijela ta situacija pobuđuje sljedeća pitanja: prvo, kako je moguće da Kazališno vijeće vrši nadzor nad financijskom situacijom u toj kazališnoj kući kad se zna da to tijelo prema Statutu HNK može samo razmatrati i usvajati izvješća o programskom i financijskom poslovanju, što znači da nema ovlasti za financijski nadzor.

Drugo, kako je moguće da članovi Kazališnog vijeća, sve redom vrsni financijski stručnjaci – glumci, baletani i ravnatelji kazališta - službeno analiziraju financije nekog kazališta retrogradno, dakle od 2005. do 2013. godine, koliko su trajala dva mandata bivše intendantice, a sadašnje zamjenice ministra kulture, premda su neki postali članovi tog tijela tek 2013. godine. Treće, znači li to da Kazališno vijeće zagrebačkog HNK ne prihvaća službeni nalaz Državne revizije iz 2013. godine, što bi se moglo interpretirati i kao revidiranje njihovog službenog izvješća.

Što znači revizija? Prema Zakonu o Državnom uredu za reviziju, revizijom se ispituju dokumenti, isprave, izvješća i računovodstveni i financijski postupci zbog utvrđivanja financijske situacije u nekoj ustanovi. Taj isti zakon također kaže da reviziju mogu obavljati ovlašteni državni revizori, odnosno neovisne stručne osobe koje posjeduju certifikat ovlaštenog državnog revizora. Je li Kazališno vijeće HNK nadležno tijelo za preispitivanje poslovanja intendanta nakon isteka njegova mandata? Nije, kao što ni njegovi članovi nisu kompetentni za ocjenjivanje financijske dokumentacije jer se među njima ne nalazi nijedan pravni ili financijski stručnjak.

Uputili smo pitanje o tome kako je moguće da je izvješće Kazališnog vijeća u koliziji s izvješćem Državnog ureda za reviziju i zamjenici ministra kulture Ani Lederer, međutim do zaključenja teksta odgovor nismo primili. No odgovor smo dobili od Biserke Čoh Mikulec, pomoćnice glavnog državnog revizora.

'Niti jedna pravna ili fizička osoba ne može mijenjati izvješće Državnog ureda za reviziju, no može se uputiti prigovor, što je u skladu s međunarodnim propisima. Prigovor može uputiti zakonski predstavnik revidiranog subjekta koji ima neke nove dokumente koji bi eventualno mogli utjecati na nalaz Državnog ureda za reviziju', pojasnila je pomoćnica glavnog državnog revizora, dodavši da Ured nakon revizije provjerava je li određena ustanova postupila prema preporukama iz nalaza državne revizije, što se zatim također stavlja u izvješće.

Je li Kazališno vijeće prekoračilo svoje ovlasti, utvrđene Zakonom o kazalištima i Statutom HNK, te svojim nalazom zapravo stavilo izvan snage Nalaz Državnog ureda za reviziju od 18. svibnja 2015. godine, ostavljamo čitateljima da sami zaključe. Kao i da pronađu odgovor na pitanje je li zamjenica ministra kulture, dakle dužnosnica, a istodobno članica tog istog Kazališnog vijeća, mogla utjecati na odluku tog tijela da donese odluku koja njoj ide u prilog. I za kraj pitanje: je li to sukob interesa?