Premijerni dramski program na 64. Dubrovačkim ljetnim igrama otvara autorski kazališni projekt proslavljenog kazališnog tandema Bobe Jelčića i Nataše Rajković 'Allons enfants', koji će biti izveden u nedjelju, 28. srpnja, u Gradskoj vijećnici te na još dvjema obližnjim lokacijama.

Bobo Jelčić i Nataša Rajković postavili su na Igrama 2003. hvaljenu 'Radionicu za šetanje, pričanje i izmišljanje', a prošle godine trebali su raditi intrigantnu i provokativnu predstavu u kojoj su namjeravali kompilirati udarne tekstove Dubrovačkih ljetnih igara - Držićeva 'Dunda Maroja' i 'Hekubu' te prvi dio Vojnovićeve trilogije 'Allons enfant' te progovoriti o ključnim problemima Dubrovnika, od boljki turizma i gradskih vlasti do izbjeglištva. Međutim, taj projekt lani nije realiziran, po nekima, zbog prevelike kritičnosti i što bi, kako je tada Jelčić izjavio, to zasmetalo gospodi u prvim redovima, a službeno je objašnjenje bilo da projekt naprosto nije završen.

Budući da u najavama piše da se projekt 'Allons enfants' bavi osvještavanjem sadašnjeg trenutka Dubrovnika s pozivanjem na tradiciju i uključivanjem aktualnog dokumentarnog materijala te gradskim prostorima, trgovima, kućama i ljudskim sudbinama, upitali smo autora i redatelja Bobu Jelčića što to konkretno znači te na čemu se temelji njihov najnoviji projekt.

'Predstava se temelji na situacijama koje smo uočili prošle godine kada smo trebali raditi predstavu 'Ustajte, djeco', a to je pretvaranje Dubrovnika isključivo u turističku destinaciju na kojoj se sve komercijalizira i najvažniji postaje tržišni efekt', kaže Jelčić objašnjavajući da je upravo zbog toga inzistirao da se dio projekta, koji se trebao temeljiti na 'Dundu Maroju', izvodi na Gundulićevoj poljani, punoj stolica, stolova i turista, gdje se od buke glumci gotovo ne bi čuli.

'Budući da se situacija u Dubrovniku u međuvremenu jako politizirala, prepoznali smo Dubrovnik kao politički grad, tako da se ovogodišnji projekt događa u Gradskoj vijećnici te na još dvije lokacije u njezinoj okolici. No kao što se nikada nismo izravno bavili pomodnim političkim teatrom, tako to ne činimo ni u ovoj najnovijoj predstav', no ipak se bavimo aktualnim temama dubrovačke političke scene, koje se prelamaju kroz živote građana, dakle, temama koje tište Dubrovčane', objasnio je Jelčić.

Na upit koliko se bave i gradskim vijećnicima budući da je ekipa predstave 'Allons enfants' nedavno viđena u Gradskoj vijećnici na ponovljenoj raspravi o Prijedlogu Urbanističkog plana neizgrađenog dijela Bosanke UPUB-a, Jelčić je odgovorio potvrdno, naglasivši da su zbog toga 'inspiraciju' potražili, kako je rekao, i na njihovim sjednicama.

'No ne želimo kopirati stvarnost i konkretne likove, nego želimo stvoriti univerzalnu razinu, čitljivu i prepoznatljivu, u kojoj se mogu prepoznati ne samo Dubrovčani, nego i mnogi drugi', kazao je Jelčić koji i ovaj projekt radi kao i sve prijašnje - uz sinopsis i tekst koji nastaje u procesu stvaranja te napominje da se trude napraviti najbolje.

Na upit koliko se predstava oslanja na originalni Vojnovićev dramski predložak, Jelčić je odgovorio da je Vojnovićeva drama 'Allons enfants' bila samo poticaj za razmišljanje o aktualnoj situaciji u današnjem Dubrovniku iz čega je nastao njihov projekt. 'Naslov je zapravo prijevod prvog Vojnovićeva dijela 'Dubrovačke trilogije', poklič kojim se Grad i čitava država pozivaju na promjene, buđenje, pobunu', objasnio je Jelčić dodajući da se on zalagao da se predstava zove 'Idemo, djeco' što je doslovni prijevod sintagme 'allons, enfants', kojom započinje i francuska himna.

'No paralele između Vojnovićeve drame i našeg projekta neizbježne su: u Vojnovićevoj drami odlučuje se o sudbini Dubrovnika koji su okupirali Francuzi, a danas je Gradska vijećnica centralno mjesto gdje se odlučuje o sudbini ljudi i njihova grada', zaključio je Jelčić.

Na pitanje koliko su u projektu zahvatili aktualni politički trenutak u Dubrovniku, Nataša Rajković odgovara da, kao i u svim predstavama koje su dosad radili, datosti i okolnosti koje zatječu postaju dio njihovih predstava te se tako aktualna gradska situacija sama ugurala u priču.

'Prije svega 'Dubrovački dogovor', koji je potvrdio ono što zainteresirani za politiku već dulje vrijeme pretpostavljaju, a to je da odnos SDP-a i HDZ-a više sliči bipolarnom poremećaju jednog te istog političkog subjekta nego nekih suprotstavljenih i različitih poltičkih opcija', ističe Nataša Rajković te zaključuje da 'htjeli to ili ne, dolazimo do toga da ono što se običava reći 'svi su oni isti' nažalost nije prosta generalizacija, nego je naprosto tako'.

Zanimalo nas je i to što publika može očekivati od projekta 'Allons, enfants - Ustajte, djeco', kritiku društva ili nešto drugo, osobito zato što od tandema Jelčić/Rajković publika uvijek očekuje nešto provokativno ili naprosto drukčije. Koautorica projekta kazala je da je po njezinu mišljenju 'naše društvo daleko od idealnog pa čak i pristojnog, ali u svjetlu društvene krize koju iniciraju političke i medijske elite svojim paušalnim i nesmotrenim kritikama društva čini nam se važnijim kritiku uputiti neozbiljnim političarima, koji su većinom loši primjeri nego društvu'.

'Vrijeđa nas se ionako i osobno, i grupno, i masovno, kao lijene, glupe, nesposobne, nestrpljive, neuke, neobrazovane, neinformirane i slično, vrijeđaju se žene, povjesničari, profesori engleskog, starci, novinari, rektori, manjine ovakve ili onakve, pa na kazalištu sada ostaje da društvo utješi ako može, jer omalovažavanje kojim nas zasipaju taloži se i postaje frustracija koja nas može ozbiljno unazaditi kao društvo', zaključila je Nataša Rajković.

U predstavi igraju članovi Festivalskog dramskog ansambla Perica Martinović, Marija Škaričić, Dina Puhovski, Nikša Butijer, Marko Makovičić, Siniša Ružić, Krešimir Mikić, Edi Jertec, Jerko Marčić i građani grada Dubrovnika.