Olja Savičević Ivančević, pjesnikinja i spisateljica

Splitska pjesnikinja i spisateljica Olja Savičević Ivančević iza sebe, među ostalima, ima zbirku priča 'Nasmijati psa', nagrađenu Prozakom, zbirku poezije 'Kućna pravila', nagrađenu Kiklopom, te romane 'Adio kauboju', za koji je dobila književnu nagradu tportala 2011., i 'Pjevač u noći', koji je osvojio nagradu Libar za vajk Pulskog sajma knjige 2016.

Domaća umjetnica: Ivana Bodrožić

Iako mi je Ivana Bodrožić prijateljica, trebao bi mi puno jači razlog od toga da ona ne bude moj izbor – pogotovo ovih dana, kad svi govore o predstavi 'Hotel Zagorje', koju su prema njenom romanu na scenu postavile dvije također izuzetne žene i umjetnice, Anica Tomić i Jelena Kovačić.

Osim toga, unatrag proteklih nekoliko mjeseci Ivana je s prijevodima svojih knjiga imala dvije turneje: po Kanadi i SAD-u te po nekoliko talijanskih gradova, a objavila je i slikovnicu 'Klara čuda stvara' u suradnji sa sjajnom ilustratoricom Vendi Vernić. Da se radi o kome drugom, vjerojatno bi javnost pratila i bodrila svaki njen korak, ovako većina toga ostaje ispod radara, vjerojatno i zbog toga što je Ivana 'neposlušna žena', k tome samostalnija, samosvojnija i uspješnija nego što je naše društvo, pa i književna scena, u stanju proizvesti, a kamoli podnijeti.

Prvu pjesničku zbirku objavila je 2005. i u međuvremenu je izrasla u suvremenu klasikinju, iako joj je tek trideset i sedam godina. Bilo da se radi o prozi, bilo poeziji, Ivana se nikad nije plašila ići mimo struje, niti je zazirala od tabua i zbog toga je, priznali joj to ili ne, jedna od rijetkih spisateljica (i pisaca) kojima zbilja polazi za rukom pomicati književne granice, ali i utjecati na društvenu stvarnost u kojoj živimo.

Njene su knjige proze i poezije prevedene na jedanaest stranih jezika te objavljene u trinaest zemalja u Europi i SAD-u. I sve je to napravila pišući za jednim, doduše dosta kvalitetnim, kuhinjskim stolom.

Strana umjetnica: Rumena Bužarovska

Rumena Bužarovska je prije svega naša, domaća spisateljica, na isti način na koji su to svi pisci iz zemalja bivše Jugoslavije, čije je pisanje važnije i veće od uskih nacionalnih mjera ionako malih književnosti i jezika u kojima smo se rodili.

S druge strane stoji činjenica da je u Hrvatskoj upravo makedonska književnica Rumena Bužarovska jedna od najutjecajnijih autorica u 'internacionalnoj konkurenciji'.

U svojim duhovitim i bespoštednim knjigama kratkih priča 'Osmica', 'Moj muž' i 'Nikuda ne idem' vratila je feminizam u književnost u trenutku u kojem je to najpotrebnije i to na vrlo bezobrazan i neodoljiv način – opisujući svijet muškaraca iz ženske perspektive, ali i sudbine žena koje su, bez obzira na socijalni background, sve do jedne zapele u tom svijetu. Nekad mi se čini da je jedina koja se izvukla upravo Rumena!

Sara Renar, glazbenica

Sara Renar potpisuje četiri albuma, 'Djecu', 'Jesen', 'Tišinu' i 'Gdje povlačiš crtu', a danas predstavlja novi singl 'Šuti i pjevaj!', elektro-pop pjesmu koja problematizira položaj i javnu percepciju suvremene žene te u kojoj su joj gošće Aklea Neon, Barbara Munjas, Luce, Lovely Quinces, Mary May, Pi (Ivana Picek), Maja Posavec, Ida Prester i Željka Veverec.

Domaće umjetnice: Playground Hustle

Duo Playground Hustle čine producentica Ivona Eterović i vokalistica/tesktopiskinja Magdalena (Megi) Slović. Ugrubo bi se njihov rad mogao žanrovski opisati kao eksperimentalni hip hop/elektro sastav, međutim te ladice su ograničavajuće. Nedavno izdani album prvijenac 'Igle' energična je i pomalo jeziva vožnja za koju preporučujem izdvojiti vrijeme nasamo i poslušati od početka do kraja. Energija albuma izvrsno je usmjerena na pozornicu te nisam već dugo čula masniji bas u nekom regionalnom nastupu. Ivona sjajno vozi priču za instrumentima i miks pultom, Megi vjerujemo svaku izrepanu i otpjevanu riječ te svakom pokretu u izvrsnoj koreografiji. Za ove djevojke još ćete čuti.

Strana umjetnica: Björk

Björk je nevjerojatna umjetnica i velika inspiracija. U zadnje vrijeme često slušam njen treći album 'Homogenic' iz 1997. Ne znam što bih prije izdvojila: nevjerojatnu vokalnu ekspresiju (zaista čujete kad pjeva nasmijana), neočekivana aranžmanska rješenja koja opet daju prostor razvitku melodije, domišljatu produkciju ili prekrasne trenutke u njenim tekstovima. Svakako album koji je bio ispred svog vremena. Plus naslovnica koju je oblikovao Alexander McQueen.

Na samom početku Björk kaže: 'I tried to organise freedom – how Scandinavian of me' - 'Pokušala sam organizirati slobodu, kako skandinavski od mene'... Ti stihovi kao da posebno jako odjekuju dvadeset godina kasnije na našim prostorima.

Ivana Armanini, strip-autorica i ilustratorica

Zagrebačka strip-autorica i ilustratorica Ivana Armanini osnivačica je Komikaza, kolektiva za proizvodnju, promociju i distribuciju autorskog stripa, koji je nedavno nagrađen na prestižnom međunarodnom festivalu u francuskom Angoulêmeu. Armanini je autorica, uz ostale, strip-albuma 'Katalog' i stripa 'Mangelos Vol 1'.

Domaće umjetnice: Agata i Apolonija Lučić

Umjetnički put sestara blizanki Agate i Apolonije Lučić (1995.) išao je kroz srednju Školu primijenjenih umjetnosti i Likovnu akademiju u Zagrebu, a na kojem stalno nezavisno eksperimentiraju medijima, tehnikama i materijalima. Na sceni su dugo, a nastupaju zajedno najčešće s plakatima i muralima (Kset, Motovun, Vizkultura…). Odvojeno briljiraju u ilustracijama (concertina blokovi na međunarodnom Festivalu ilustracije '36 Mountains' u Zagrebu 2018. - Agatinu concertinu možete pogledati ovdje, a Apolonijinu ovdje) i stripovima. U zadnjim izdanjima Komikaze izašle su obje, Agata u tiskanom broju 18, a Apolonija u webzinu broj 52.

Agata Lučić u nagrađenoj antologiji Komikaze br. 18 eksperimentira svakodnevnom, a ipak tabu temom mjesečnice, stripovski duhovito analizirajući fenomen 'vučje gladi' i katarze konačnog 'procurivanja'. Ovu 'nečistu' temu, tako nepopularnu u konzervativnim sredinama, obrađuje moćno, duhovito i koloristički, u širokim slikarskim masama.

Apolonija Lučić se u svoja dva stripa također fokusira na Mjesec, ali na onaj iznad nas, iz perspektive muškog i ženskog lika. Hipnotička opsjednutost svjetlećim oblikom za kojim dižemo glavu gore i u čijoj preplavljenosti osluškujemo samo unutrašnje dijaloge čudnih mješavina osjećanja i sanja ekranizirana je kroz poetsku igru kadrova, boja i oblika.

Obje autorice ne boje se eksperimenta i otvorenih krajeva, duhovito spajajući ispovjedni ton s apstraktnim likovnim rješenjima otvarajući čitatelju/teljici prostor za dijalog. Vješto vladaju stripovskom formom, s lakoćom se igraju u mediju, oblikujući uvjerljive umjetničke vizije i suvereno gradeći nove putove suvremenog autorskog stripa.

Strana umjetnica: Juliette Bensimon-Marchina

Autorica sasvim komplementarne poetike dolazi nam iz Francuske. Rad Juliette Bensimon-Marchine karakteriziraju čisti, crno-bijeli kadrovi, nasilje i humor koji se miješaju s apsurdom. Stilski je srodna braći Hernandez te Munozu i Sampayi. Studirala je umjetnost u Bordeauxu. Putovanja u Meksiko kumovala su njezinom prvom strip albumu - 'La Caida i kojot/ La Caïda et Coyota' (Izdavač: Les Requins Marteaux, 2015.), nadahnutim misterioznim nestancima žena koje su od 1993. pogodile grad Ciudad Juarez. U scenarijima nalazimo i utjecaje popularnih časopisa u kojima se spajaju erotika, avantura i ljubav. U 'Paz & Polly' (isti izdavač, 2019.) autorica se bavi sudbinom dviju žena, snažnih, energičnih i spremnih za borbu sa svijetom oko sebe koji je sve nasilniji i bolesniji u svojoj želji uništenja najslabijih.

Njezin zadnji strip izašao je prošle godine u izdanju Samandal iz Bejruta, Libanona, čiji je raniji broj također pobijedio u utrci za nagradu alternativnog stripa u Angoulêmeu 2019.

Katarina Zrinka Matijević, redateljica

Već prvim radom, studentskim dokumentarcem 'Dvoboj', Katarina Zrinka Matijević skrenula je pažnju na sebe i dobila Grand prix Dana hrvatskog filma. Slijedili su dokumentarci 'O kravama i ljudima' i 'Peščenopolis', a 2016. predstavila je debitantski igrani film 'Trampolin', u kojemu promatra nasilje majki nad kćerima.

Domaća umjetnica: Lidia Boševski

U Lidijinom ateljeu glina postaje sredstvo kojim već godinama dokazuje svoju neiscrpnu maštovitost i talent. U stanu čuvam njezine radove kao mala sveta mjesta koja me podsjećaju koliko je prava umjetnost u biti jednostavna. Njezina keramika nadilazi praktičnu upotrebu i postaje mjesto na kojem oko zapinje, boravi dugo, uživa, udivljuje se i stalno mu se vraća. I ne samo oko, njezinim radovima žure i moje ruke.

Ponekad po kući samo nosim njezine posude, tanjure, zdjele savršenog oblika, boja, tekstura i već se osjećam bolje, premještam ih samo da bih ih doticala. Njezina keramika je, baš kao i ona sama, topla, naturalna, samozatajna, u savršenoj ravnoteži linija, tekstura i boja.

Strana umjetnica: Lili Aleeva

Lili Aleeva je umjetnica s moskovskom adresom. Slučajno sam jednom na internetu dolutala do serije fotografija na kojima je bila art direktorica i potpuno se zaljubila. Aleeva je na tim fotografijama stvorila nestvarno stvaran svijet slavenske ženske tradicije kićenja i okićavanja. U meni su se budila sjećanja na sve one prekrasne boje, dezene i mirise koje sam putujući Sibirom vidjela. Sve se to zgusnulo, intenziviralo u fotografijama Aleeve i savršeno prenijelo snagu, ljepotu, srčanost, nježnost i kreativnost slavenske žene.

Martina Munivrana, kustosica

Viša kustosica, voditeljica Zbirke Benko Horvat i kustosica Zbirke slikarstva u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, Martina Munivrana autorica je nekoliko izložbenih projekata koji u fokus stavljaju produkciju umjetnica, poput retrospektive Vlaste Delimar 'To sam ja', 'Potrage za stvarnošću: Jadranka Fatur i hiperrealno', 'Lutajućeg krajolika' Mirjane Vodopije te 'Sweet dreams' Pauline Jazvić.

Domaća umjetnica: Paulina Jazvić

Paulinu Jazvić poznajem dug niz godina te vjerno pratim njezin rad i razvojne etape njezina umjetničkog stvaralaštva. Njezino slikarstvo za mene je magično. Kroz svoj umjetnički rad diskretno tematizira autobiografske elemente, naglašavajući ženski princip sagledavanja životne stvarnosti, što je ujedno prepoznatljiv Paulinin likovni izraz, kojim se izdvaja od ostalih autorica. Istodobno vrlo diskretno, duhovito i ironično upućuje kritiku društvene stvarnosti, ali i propituje i stavlja sebe i svoje uloge u fokus kritike, odnosno samokritike.

Kroz njezine slike mogu osjetiti niz različitih emocija, od veselja do duboke tuge, i mogu prepoznati sebe u njima. Njezina iskrenost i neposrednost, zaigranost i kritičnost čine njezin rad jedinstvenim. I uistinu je sjajna i umjetnica i žena!

Strana umjetnica: Sylvia Sleigh

Sylvia Sleigh (1916. – 2010.) američka je realistična slikarica koja je u svojem radu spojila feminizam i slikarstvo te izgradila specifičan umjetnički izričaj. Od samih početaka u svojem umjetničkom djelovanju primjenjivala je feminističke strategije i principe, kojima je ostala dosljedna do kraja života. U svojim slikama naglašavala je jednakost žena i muškaraca, odmičući se od uvriježenog načina prikazivanja žene kao seksualnog objekta. Suprotno tome, kroz svoj rad nastojala je pružiti vlastitu perspektivu, ravnopravno prikazujući žene i muškarce, kako sama navodi, kao 'inteligentne i promišljene ljude s dostojanstvom i ljudskošću'. U zadnjim desetljećima svojeg života Sylvia Sleigh posvetila se prikupljanju i razmjeni umjetničkih djela autorica. Kolekciju ženske umjetnosti 2011. godine donirala je galeriji Sveučilišta Rowan.

Svojim radom Sylvia Sleigh ukazuje na to da umjetnice moraju računati da njihov rad, koji se ne uklapa u određene konvencije, izaziva određene prijepore i da pretpostavljena odstupanja od konvencije, bez obzira na to jesu li akademska ili avangardna, zaslužuju našu trajnu pažnju.

Diana Matulić, književna agentica

Već više od četrnaest godina Diana Matulić radi u nakladništvu, u kojemu je upoznala sve njegove segmente, a u većini njih i radila – kao urednica, prevoditeljica, u marketingu i prodaji, naposljetku i kao nakladnica, a danas je književna agentice iza agencije Corto Literary te na inozemnom tržištu zastupa autorice i autore iz Hrvatske i regije, poput Ivane Bodrožić, Damira Karakaša i Kristiana Novaka.

Domaća umjetnica: Olja Savičević Ivančević

Jedna od za mene najoriginalnijih književnica novije domaće književnosti. Divim joj se zbog hrabrosti kojom pristupa tekstu u potrazi na novim i drugačijim književnim izrazom, zbog sposobnosti da se igra i stvara polifonične tekstove koji su u komunikaciji sa svijetom, društvom, ali i drugim književnim tekstovima.

Ono što mi je posebno blisko u njenim djelima prikaz je manjih i većih dalmatinskih gradova i mista, punih kontradikcija: zatvorenih i skučenih, okrutnih i mrzovoljnih, ali i silno toplih i duhovitih, originalnih i inspirativnih, s jednako takvim likovima. Sredina koja uzbuđuje i guši, koja oduševljava i omalovažava, dugo nije imala glasnicu ovakve umjetničke snage.

Strana umjetnica: Lena Dunham

Ova američka redateljica, producentica, glumica i spisateljica odavno mi je u srcu, prvenstveno putem serije 'Djevojke', a potom i knjige 'Drugačija od drugih', čije sam hrvatsko izdanje priredila. Ponovno hrabrost da se jednoj uspješnoj, ali izlizanoj televizijskoj formi udahne novi život – temama, reprezentacijom likova, odnosom prema zbilji.

Lena Dunham uspjela je preformulirati važan žanr širokog dosega koji je uvelike pridonio osvještavanju žena te je jedna od vjesnica nove generacije koja, čini mi se, vrlo artikulirano govori o unutarnjim i vanjskim pritiscima s kojima se žene danas susreću, kao što su Kristen Roupenian (autorica priče 'The Cat Person') ili Camille Rainville (autorica teksta 'Be a Lady, They Said').

Iva Vitić Gameiro, balerina

Prvakinju Baleta zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivu Vitić Gameiro matična je kuća nagradila za cijelu sezonu 2018./19. te posebno za ulogu Anđela u koreografiji 'Annonciation/Navještenje' Angelina Preljocaja, za koju je dobila i Nagradu Ana Roje. Za ulogu Julije u 'Romeu i Juliji',koreografa Patricea Barta, 2017. dobila je Nagradu Vladimir Nazor za područje kazališne umjetnosti, a koja se rijetko dodjeljuje plesačicama i plesačima.

Domaća umjetnica: Alma Prica

Sjedim u gledalištu i upijam glas i pojavu jedne snažne žene. Ona je barunica Castelli. Prolaze me trnci jer želim biti ona. Alma Prica. Našla sam inspiraciju za ulogu koju pripremam. Koliko će ona biti zainteresirana za jednu balerinu? Moja nedoumica uskoro je bila riješena uz topli napitak i ugodan razgovor s ovom svestranom ženom. Uspjela je u mene posaditi zrno mudrosti Krležinih djela. Zauvijek će mi biti na pijedestalu hrvatskih glumica.

Strana umjetnica: Alicia Alonso

Vjerujem da nikada niste čuli za ime Alicia Alonso. Ona je slijepa. Balerina. Balerina poput mene, koja sa svim svojim osjetilima kročim scenom i često osjetim nesigurnost. Ona je scenom vladala kao nadnaravno biće, plešući Giselle, Carmen... Snagom uma svladala je sve prepreke i postala svjetski poznata balerina. Čudesno je i to da je aktivno plesala klasični balet do svoje 70. godine.

Osnovala je Kubanski nacionalni balet, koji joj je odao počast na dan njene smrti 17. listopada 2019. Svijet je tada ostao bez jedne posebne žene!

Marina Paulenka, fotografkinja

Jedna od osnivačica i umjetničkih direktorica cijenjenog međunarodnog festivala fotografije Organ vida, Marina Paulenka, sredinom prošle godine postala je umjetničkom direktoricom UNSEEN-a, vodeće svjetske platforme za suvremenu fotografiju u Amsterdamu, u kojemu trenutno živi.

Domaća umjetnica: Glorija Lizde

Hrvatska umjetnica Glorija Lizde u svojem se radu izražava primarno u mediju fotografije, a bavi se pitanjima identiteta, pretežito odgoja i odrastanja kroz rekreacije i rekonstrukcije sjećanja te preispitivanjem onoga što nam je prirođeno, a što priučeno. U istraživanju za svoj rad 'Postajanje' razgovarala je s raznim ženama na društvenim mrežama i pokušala saznati kako se osjećamo kao žene te dobila zanimljive uvide od mladih sugovornica. Neke je od njih fotografirala te postavljala u uloge protagonistica u raznim mitovima o ženskosti i ženskoj prirodi s namjerom da preispita pojam žene i postajanja ženom, odnosno odrastanja u ženu.

Osim spomenutih portreta, u 'Postajanju' je crveni pejzaž koji govori o mitu o majci prirodi, pozivajući se na ekofeminizam, izjednačavanje žene s majkom prirodom kao onom koju treba 'pripitomiti' i 'prilagoditi'. Crvena, boja dualnosti, predstavlja kompleksnost ženskog pitanja i nemogućnost pronalaska odgovora na to kako se postaje ženom.

Strana umjetnica: Tabita Rezaire

Francuska videoumjetnica gvajansko-danskog podrijetla Tabita Rezaire estetski intrigantno i izrazito konceptualno istražuje kompleksnu matricu kolonijalizma i njegovog utjecaja na identitet, tehnologiju, seksualnost, zdravlje i duhovnost. U svojoj srži njena praksa otkriva zaokupljenost dekoloniziranjem konvencionalnih struktura znanja, a taj proces kulminira u Tabitinim performansima - ili, kako ih sama naziva, offerings, u kojima prijenos znanja tretira kao recikliranje energije (razmjenu tjelesnih, nebeskih i znanja predaka), a ne kao jednosmjernu operaciju - od pružatelja znanja do primatelja, kako to preferira zapadna pedagogija.

U videoinstalaciji u obliku piramide 'Ultra Wet-Recapitulation', primjerice, oslanja se na duhovna i tehnološka shvaćanja pretkolonijalne Afrike i drevnih autohtonih načina života, dovodeći u pitanje zapadni nagon za reduciranjem svijeta na binarne zapise: muškarac-žena, muško-ženstveno, dobro-loše, ispravno-pogrešno, svijetlo-tamno, snažno-slabo, život-smrt... Tabitha kroz pet protagonista pripovijeda o muško-ženskoj ravnoteži, pokazujući kako su prividne suprotnosti ustvari isprepletene i poziva na razmišljanje izvan granica rodnih normi te drugih eksploatacijskih i opresivnih struktura.

Judita Franković Brdar, glumica

Poznata po ulogama u 'Majci asfalta', 'Ćaći', 'Sonji i biku' i 'Domu', Judita Franković Brdar kritiku je osobito osvojila nagrađivanim nastupom u filmu 'Izbrisana' iz 2018. Među novijim kazališnim projektima su joj predstave 'Potpuni stranci', u režiji Renea Bitorajca, te 'Važnije polovice' u režiji Paole Slavice, u kojoj se o milenijalcima progovara iz ženske perspektive.

Domaća umjetnica: Rajna Racz

Rajna Racz je ime koje vjerojatno još uvijek ne znate ako niste dio užeg kruga kazalištaraca. I to je u redu jer ona je mlada i friško diplomirana redateljica, ali i komparatistica. Ona je jedna od onih renesansnih žena, obrazovana i kreativna, znatiželjna i zaigrana, intelektualka i umjetnica. Rajna Racz vjeruje u ljubav i katarzu, u kazalište i poeziju, što je u svijetu koji iznad svega vrednuje cinizam rijetka pojava, pa čak i ekstravagantna, vrijedna čuvanja i zalijevanja.

Ono što me kod nje fascinira nevjerojatna je prizemljenost kad je o poslu riječ - ona ne upada u zamku mladih koji trče i bezglavo jure za svim prilikama. Ima neki svoj unutarnji mir i viziju sebe, tako neobičnu za današnje mlade. Govori mi - neka, ja ću polako, ne moram sve odjednom. Slušam ju i divim se snazi tog mladog bića čije predstave želim gledati u budućnosti.

Strana umjetnica: Pina Bausch

Oduvijek sam se divila plesačima i plesačicama, njihovoj posvećenosti i žrtvi. I kao glumicu uvijek me zanimao vokabular fizisa. Mogućnost pričanja priča i emocija pokretom, fizičkim izričajem. Pina Bausch bila je njemačka plesačica i koreografkinja koja je razvila stil danas poznat pod nazivom Tanztheater, a koji je uključivao pokret, zvuk i zanimljivu scenografiju uvijek u službi priče.

Njezine su predstave čarobne, u njima su se uvijek preplitali i nadmetali eros i tanatos. Žene u njenim predstavama, iako uvijek ženstvene, nikada nisu bile plošne, istovremeno su snažne i krhke, ozbiljne i duhovite, moćne, predane i danas nam mogu i trebaju biti inspiracija.