Ministarstvo kulture pozvalo je na otvorenu raspravu o Nacrtu prijedloga Zakona o muzejima. Važeći Zakon donesen je 1998. godine i djelomično je mijenjan 2009. godine. Iz Ministarstva navode da su se od tada dogodile značajne promjene koje su utjecale načina obavljanja djelatnosti, a proširio se i popis stručnog osoblja potrebnog muzejima. Na stranicama Ministarstva dostupan je obrazac putem kojeg zainteresirani mogu uputiti svoje prijedloge i komentare do 25. svibnja, a po završetku savjetovanja, Ministarstvo će objaviti primljene sugestije. Kontaktirali smo stručnjake s višegodišnjom praksom rada u muzejima da prokomentiraju predložene izmjene.

IZMJENE KONTRA OUTSOURCINGU

Tihomir Milovac, kustos i svojedobno kandidat za ravnatelja Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, u generalnoj ocjeni Nacrta navodi da su predložene izmjene u neskladu s politikom Vlade RH koja je najavila prebacivanje općih poslova iz javnog u privatni sektor navodeći kao rješenje outsourcing pa je prijedlog iz MK posve u neskladu s Vladinim politikom.

Također smatra da nema analize u odnosu na vrijeme od donošenja aktualnog zakon do danas. Ničim nisu potkrijepljeni razlozi značajnih promjena zakona i redefiniranje upravljanja muzejima.

327560,332125,331855,331738

Nada Beroš, muzejska je savjetnica u MSU-u i vrlo je dobro upućena u funkcioniranje muzeja s obzirom na to da se i sama kandidirala na prošlom natječaju za ravnateljicu MSU-a. Smatra da novi prijedlog Zakona o muzejima pokušava pratiti situaciju koja se događa na muzejskoj sceni u razvijenim zapadnim zemljama Europe i Sjeverne Amerike, a da se pritom nisu stvorili ni minimalni uvjeti za njegovu primjenu u praksi.

MUZEJI KAO DIONIČKA DRUŠTVA

'Novim prijedlogom samo se prividno daje veća sloboda muzejima poput mogućnosti osnivanja trgovačkih društava, primjerice, radi stjecanja vlastitog prihoda, a u biti da bi ih se zapravo stavilo u još podređeniji odnos spram osnivača i vlasnika. Okretanje muzeja kao javnih ustanova k tržišnom i profitnom poslovanju pokazuje se nuždom samo u društvima koje svoja javna dobra tretiraju kao sredstva za proizvodnju kratkog roka trajanja. Muzeji i galerije kao javne ustanove imaju i čitav niz drugih funkcija, ali se u novom prijedlogu minimiziraju takva značenja muzeja', smatra Beroš.

Tihomir Milovac tvrdi da novi prijedlog nemilosrdno gura muzeje prema tržištu i profitu i da je to jasna poruka da muzeji više nisu od 'interesa za Republiku Hrvatsku'.

APSOLUTISTIČKA VLAST RAVNATELJA

'Zapravo je zastrašujuća činjenica da se ovime otvara prostor vrlo neprimjerenom redefiniranju javne funkcije muzeja. Ravnatelj koji prema ovom prijedlogu dobiva ovlasti upravljanja i koji će radi dodatnog profita moći osnivati trgovačka društva zapravo je postao 'vlasnikom' javnog dobra.

Od ravnatelja se, prema prijedlogu novog Zakonu, očekuje da zna i može upravljati takvom ustanovom što znači da nužno mora dolaziti iz prakse profitabilnog poslovanja, a ne iz stručne specijalističke i k tome muzejske prakse', tumači Milovac dodajući da je apsurd ovih promjena i u činjenici da osnivači, recimo Grad Zagreb, imaju pravo raspolagati prihodima svojih Muzeja na način da ih iz Muzeja povuče i prenamijeni.

Beroš je osjetljiva i na promjene u dijelu oko izbora vodstava.

'Novi prijedlog nastavlja ideologiju političkog i podobnog kadroviranja pod krinkom većeg sudjelovanja samih djelatnika muzeja u upravljačkim strukturama, tzv. Muzejskom vijeću i Stručnom vijeću. Oba tijela, osobito u svjetlu činjenice da se nerijetko ravnatelji muzeja, koji su ovim prijedlogom dobili gotovo apsolutističku vlast, ničime ne ograničavaju, čak ni brojem mandata. Štoviše, potvrdit će se sad već postojeća situacija da ravnatelji često obnašaju i uloge predsjedavatelja Stručnog vijeća', smatra Beroš.

Milovca smeta i to što je iz uvjeta za izbor ravnatelja izbačena struka. 'Ukinut je uvjet 'specijalističke struke' i otvorena mogućnost 'nestručne' tehnokratske osobe na poziciji ravnatelja muzeja što je direktni udar na misiju i ulogu muzeja. Iskustvo europskih muzeja pokazalo je uvođenje menadžerske i tehnokratske uprave kao posve promašen trendovski eksperiment u trenutku ekonomskih poteškoća u javnom financiranju muzeja devedesetih godina prošlog stoljeća, a negativni efekti se osjećaju i danas, na primjer u populističkim akcijama koje javnost i publiku tretiraju isključivo kao brojku i izvor prihoda', smatra Milovac.

U SLUČAJU VIŠE SILE...

S druge strane, smatra Milovac, diskreditirajuće je to da prema Nacrtu osnivači nisu obavezni osigurati sredstva za osiguranje zbirki i prostora u kojima djeluju muzeji ukoliko Muzej sam ima svoja vlastita sredstva. 'Ovo je još jedna od promjena koje diskreditira predlagače, jer odgovornost za posljedice uzrokovane nekom, na primjer, 'višom silom' prebacuju na samu ustanovu koja ni po čemu ne bi smjela biti odgovorna za posljedice u takvim slučajevima. Praksa u radu hrvatskih muzeja pokazuje da se sigurnosni uvjeti rada i čuvanja maksimalno provode u okolnostima kakve jesu, ali je posve neprihvatljivo da se osnivaču koji je vlasnik muzejske građe i objekata daje mogućnost da troškovima osiguranja optereti ustanovu', tvrdi Milovac.

Oboje naših sugovornika začuđeno je uvođenjem još dvaju muzejskih zvanja među stručna zanimanja, jedno iz marketinga i drugo iz područja odnosa s javnošću. Milovac smatra da se time nastavlja ozbiljna devalvacija temeljnog muzejskog zvanja poput kustosa ili restauratora.