Tu sjajnu i višeslojnu priču o beznađu i nesnalaženju u novim društvenim okolnostima neoliberalnog kapitalizma napisao je još početkom milenija nagrađivani srpski dramatičar, pisac i muzičar Uglješa Šajtinac, kojemu je kao predložak poslužila Srbija u devedesetima. Kako bi predstava što bolje korespondirala s hrvatskim gledateljima Tomislav Zajec je tekst odlično adaptirao i prilagodio hrvatskim okolnostima, primjerice, neimenovano mjesto iz originala (vjerojatno Zrenjanin) pretvorio je u Karlovac, te u hrvatsku verziju upisao mnoge prepoznatljive probleme i teme iz naše postratne zbilje (skulptura Lijepa naša). Redatelj Rene Medvešek je potom svojim specifičnim rukopisom stvorio dinamičnu, uzbudljivu, divlju i napetu predstavu, koja je svojim ubojitim, grubim tekstom, psovkama i porukama duboko zahvatila osjećanje beznađa generacije tridesetogodišnjaka i njihove pokušaje pronalaženja vlastitog puta. Tu potragu je ocrtao bez sentimenta, žestoko i dramatično, poručivši da se moramo suočiti sa životom i svime što on nosi.

Uglješa Šajtinac, rođen u Zrenjaninu, jedan je od najznačajnijih suvremenih srpskih dramskih pisaca. Zbog direktnog, sočnog, grubog, politički nekorektnog, ponegdje i uvredljivog, crnohumornog i sarkastičnog pisanja o postsocijalističkoj zbilji na Balkanu nazvali su ga istinskim punkerom srpske književnosti, a zbog podrijetla i čestog tematizirnja Banata u svojim djelima i pronicljivim cinikom s banatskim backgroundom. Dobio je brojna priznanja, između ostaloga Europsku nagradu za književnost za roman 'Sasvim skromni darovi', a za izvrsnu dramu 'Huddersfield' Sterijinu nagradu za najbolji tekst. Drama je praizvedena u Leedsu u režiji Alex Chisholm, a zatim je premijerno izvedena u Jugoslovenskom dramskom pozorištu s pokojnim Nebojšom Glogovcem u ulozi Ivana gdje je igrala desetak godina i stekla kultni status. Gostovala je i u ZKM-u gdje je izazvala ovacije publike. Prema dramskom predlošku snimljen je jednako hvaljen film. Šajtinac je izvedbu u ZKM-u posvetio Glogovcu i Nenadu Deviću, koji ga je inspirirao za lik Ivana.

Radnja 'Huddersfielda' dešava se negdje oko 2000. godine, dakle, nekoliko godina nakon završetka rata, u vrijeme kad se gospodarstvo još nije oporavilo, ekonomskom scenom vladali tajkuni i rane bile još svježe. U središtu su četvorica prijatelja tridesetogodišnjaka, koji se poznaju iz škole, ali je tijekom tih deset godina svatko od njih krenuo drugim putem i ispisao drukčiju sudbinu. Oni su vjerovali, kao i mnogi drugi, da će pad socijalizma i uspostavljanje kapitalizma svima donijeti osobni i društveni prosperitet. Međutim, to se nije dogodilo. Naši junaci sukobili su se s nezaposlenošću, kriminalom i neimaštinom, što je dovelo do razočaranja, osjećaja prevarenosti, apatičnosti i konačno emigracije.

Svaki od likova iz predstave – Rac, Igor, Duks, Ivan, Otac, Marko Ivanović (pisac) i Milica – utjelovljuje jedan problem, ili grupu sličnih problema, tako da u njihovim životnim pričama prepoznajemo tadašnje (i sadašnje) sudbine mnogih ljudi iz Hrvatske, a kroz niz tih sudbina slaže se mračna i depresivna slika posttranzicijske Hrvatske.

Važnost predstave je i u tome što je nose mladi glumci, nova generacija članova ZKM-ovog ansambla, a njihov neosporan talent potpomognut je veteranima kao što su Damir Šaban i Filip Nola. Šaban je u ulozi Oca veterana i bivšeg alkoholičara odličan. To je glumac koji godinama glumi u ZKM-u više ili manje sporedne likove, a sada je konačno ulogom Oca dobio priliku da se razmaše i izrazi. Svojim Ocem je pokazao zastrušujuću sliku razočaranog branitelja, liječenog alkoholičara s vojnom mirovinom, kojega je zbog sumanutog ponašanja napustila supruga i koji se ne snalazi u novonastalim okolnostima. Nola je ulogom književnika Marka Ivanovića koji piše o hrvatskim korijenima i identitetu pokazao sposobnost da interpretira sasvim drukčije likove od onih koje je do sada igrao. Premda je uloga epizodna, Nola ju je znalački zokružio, potcrtavši Racov lik i društvene okolnosti u Hrvatskoj.

Lik Raca, glavnog antijunaka predstave, veličanstvena je studija promašenog i neostvarenog života. Rac je propali student i ovisnik o 'travi', koji je nakon rata čak s uspjehom radio i u Zagrebu i imao sretnu dugogodišnju vezu, no nakon prekida njegov život kreće nizbrdo. Danas živi u rasulu, sretan u vlastitom crnilu; svakodnevno se sukobljava s ocem, daje instrukcije srednjoškolkama, koje uči da je 'Hamlet bio na tripu, ovisnik kojeg je sjebao otac', dovodi u stan dvostruko mlađe maloljetnice, radi povremeno na radiju kao voditelj. Rac je cinik i skeptik, surovo iskren i duhovit, kritičan prema svemu i svakome, traga za istinom, pripadnošću i pravim domom. Njega je izvanredno utjelovio Dado Ćosić, mladi glumac ZKM-a, koji je već ulogom u predstavi 'Črna mati zemla' pokazao svoju iznimnu talentiranost. To mu je prva glavna uloga u ZKM-u i on je tu šansu maksimalno iskoristio. Njegov Rac je nevjerojatno uvjerljiv, on ga ne igra samo riječima nego cijelim tijelom. Njegova energija na sceni je razorna, emocije stvarne, a transformacija prirodna. O Dadi Ćosiću još će se puno čuti.

Lik Igora simbolizira egzodus mladih iz Hrvatske, ne samo u potrazi za boljim životom, nego i zbog izbjegavanja regrutacije i odlaska na ratište, te njihov pokušaj uspostavljanja novog života u nekoj drugoj sredini, koji naravno nije ni lak niti jednostavan. Adrian Pezdirc je Igora, simbol uspjeha, koji nakon desetogodišnjeg života u Huddersfiledu u Engleskoj, posjećuje rodni Karlovac, utjelovio kao dobro situiranog čovjeka izgubljenog identiteta i pozitivnih namjera, koji s razumijevanjem gleda na stare prijatelje i pokušava im pomoći. On funkcionira kao katalizator svih događaja jer njegov posjet kod svih likova izaziva tektonske poremećaje i na svjetlost izvlači sve ono što su tijekom tih deset godina potisnuli. Ono što je trebalo biti samo bezazleno prijateljsko druženje i evociranje uspomena iz prošlosti uz alkohol i pokoji džoint otme se kontroli i preraste u preispitavanje sebe i društva u cjelini.

Za razumijevanje predstave posebno je značajan lik neurotičara Ivana, pjesnika i mistika, koji se liječio u ludnici, pije teške lijekove i bez najave posjećuje Raca i njegove prijatelje te im čita svoje pjesme, govori o grijehu i kršćanskom moralu, te prepričava iskustva iz ludnice. Njegov lik je tragičan i izaziva nelagodu, ali ne samo zbog njegovog neurotskog poremećaja nego zbog njegove naivnosti i vjere u ljudsku dobrotu. Mateo Videk je Ivana interpretirao kao mirnog Božjeg čovjeka, neostvarenog umjetnika i tražitelja istine, sanjara i žrtvu, čija tragična sudbina izaziva u nama osjećaj grižnje savjesti i pitanja o ispravnosti psihijatrijskih metoda liječenja.

Lik Duksa prikaz je tzv. juppie skupine mladih, koji su se prilagodili neoliberalnom kapitalizmu i njegovim vrijednostima, rade od ujutro do navečer i pokušavaju opstati i uspjeti na nemilosrdnom tržištu, a taj uspjeh prezentiraju novim imidžom – preskupom talijanskom košuljom, vrijednom pola teško zarađene plaće. Robert Budak kao Duks jasno nam je pokazao u što smo se pretvorili ili u što ćemo se pretvoriti, ako već nismo postali Rac ili Ivan.

Tina Orlandini kao srednjoškolka Milica oličenje je bezbrižnosti i nesputanih nagona, ali i glupave naivnosti bez kursa u životu.

Premda se može reći da je 'Huddersfiled' generacijski omeđena predstava jer točno definira probleme i poziciju današnjih tridesetogodišnjaka, ona zahvaća društvo puno šire i dublje, i pretvara se u sumornu priču o svima onima čiji su životi obilježeni ratnim i postratnim traumama, bezuspješnom potragom za boljim životom i traganjem za istinom.

Na kraju možemo ustvrditi da je ZKM s 'Huddersfieldom' na tragu da postigne preklapanje vremena, prostora i kazališta, što je prije 28 godina uspjelo kultnoj predstavi 'Magic & Loss', koja je početkom '90-ih uhvatila senzibilitet ondašnje izgubljene generacije tridesetogodišnjaka.