Kako ste uopće otkrili u sebi talent za vizualno, za likovnu umjetnost? Je li riječ o nečemu što Vam je obilježilo i djetinjstvo ili ste se tek kasnije razvili u tom smjeru?

Veoma rano sam, u borbi za pažnju svojih mladih roditelja, otkrio da moram smišljati raznorazne načine da se dokažem. Moj otac, stric i ujak veoma su talentirani crtači, ali se nitko nikada u familiji nije profesionalno bavio vizualnim umjetnostima. Očigledno je da sam imao puno sreće, što se tiče genetike i predodređenosti za umjetnost, ali je do otkrivanja talenta došlo kasnije u osnovnoj školi, a najviše u srednjoj dizajnerskoj, koja je bila prekretnica u mom životu.

Uz Vaše ime Google izbacuje opis 'najnagrađivaniji srbijanski dizajner'. Je li to opis koji Vam odgovara i zašto (ne)?

Naravno da mi odgovara. Napraviti projekte koji su dobili preko 300 međunarodnih nagrada dostignuće je koje iz ovih kriznih vremena djeluje potpuno nemoguće ostvariti kao pojedinac. S druge strane, jasno je da je većina tih nagrađenih projekata napravljena s ciljem da dobije nagradu i da se to iskoristi kao neka vrsta reklame za agencije u kojima sam radio. Devedesetih je u Beogradu Dragan Sakan, legenda advertajzinga u regiji, sa svojom agencijom S Team Bates Saatchi & Saatchi osvajao nagrade po cijelom svijetu, u to je ulagao izuzetno puno novca i njegovao kreativni pristup kao osnovu svog postojanja. Imao sam sreću biti dijelom dosta tih projekata, i to vrlo rano u karijeri; sa 30 godina imao sam već više od 200 nagrada. Međutim, u mom slučaju su se te nagrade pokazale kao kontraproduktivna metoda za dobivanje novih poslova. U našim krajevima takav uspjeh plaši ljude.

Hrvatska je u višegodišnjoj ekonomskoj krizi, a ni u Srbiji ne vlada blagostanje. Koliko se takav društveno-ekonomski kontekst odražava na posao dizajnera, u financijskom, ali i kreativnom smislu? Tj. može li se dobro živjeti kao dizajner u Beogradu ili je to i stvar sreće, a ne samo talenta?

Dizajn je posao kao i svaki drugi. Trenutačno se u regiji pati od kronične upale estetike i ideja, ali mislim da, bez obzira na vremena u kojima se živi, pravi majstori uvijek imaju posla. Sada je dizajn daleko slabije plaćen posao u Srbiji, ali je baš to i komparativna prednost, jer smo cijenama prema stranim klijentima daleko pristupačniji.

Kako se postavljate prema klijentima, koliko uzimate u obzir primjedbe nekoga tko plaća a možda i ne zna baš ništa o dizajnu? Jeste li ikada morali odustati od nekih rješenja koja ste smatrali odličnima na inzistiranje klijenta?

U vremenima ovolike krize identiteta na svjetskoj razini, nije čudno da se svi ponekad izgubimo u procesu pukog preživljavanja. Kreativni aspekt našeg posla uvijek je pitanje talenta dizajnera, ali isto toliko i klijentove svijesti o važnosti dizajna. Danas je sve što vidimo i koristimo svaki dan - dizajnirano.

Nažalost, mi smo ovdje u situaciji da ispočetka objašnjavamo kolika je važnost dizajna za uspjeh bilo koje robne marke. Dizajn je praktično neodvojivi dio ukupne industrije i ako se bolje razmisli, najjeftiniji dio u Marketing Mixu, pogotovo ako pogledate koliko se ulaže u samu tehnologiju proizvodnje proizvoda, količinu proizvedenih jedinica proizvoda i ulaganja u reklamni dio komunikacije. Dovoljno je pogledati primjer Applea i shvatiti koliki je udio dizajna u Forbesovoj procjeni njegove vrijednosti od preko 100 milijardi dolara.

Dizajn pripada primijenjenoj umjetnosti. Kako uspješno balansirati primijenjeni dio s onim umjetničkim? Odnosno, koliko je posao komercijalnog dizajnera zanat, a koliko umjetnost?

Umjetnost postavlja pitanja, a dizajn daje odgovore. Dizajn je ustvari koncept, ideja, osmišljavanje nečega na osnovi potreba klijenta. Za mene nema veće radosti ako uspijem u dizajnerskom projektu provući kroz iglene uši i poneko suštinsko umjetničko pitanje, ali svi znamo da je to moguće samo u projektima iz domene kulture, plakatima za kazalište, katalozima za muzeje i sličnim publikacijama.

Kada su masovne komunikacije u pitanju, kao što je dizajn ambalaže u domeni supermarketa, pravila su vrlo striktna i ima jako malo manevarskog prostora za spektakl. Zato su najuspješniji projekti i proizvodi oni koji pomiču te granice, jer, na kraju krajeva, suština uspjeha vizualnih komunikacija jest to da to što napravite bude, ustvari, neviđeno.

Indikativno je u Vašem životopisu to što ste u mladosti otišli s Istoka na Zapad te ste neko vrijeme boravili u Göteborgu, Londonu i New Yorku. No u jednom trenutku ste se sa Zapada uputili prema Istoku, prvo u Ljubljanu, a onda nazad u rodni Beograd. Je li to samo životna slučajnost ili ste s vremenom prepoznali prostor za sebe u Beogradu za koji Vam se prije činilo da ne postoji?

Ovo je pitanje koje ću vjerojatno vječno sam sebi postavljati… Vječita dilema gdje živjeti, ostati ili otići. Imao sam mogućnost svojim radom putovati po svijetu i upoznavati sjajne majstore, kreativce. Doživio sam da budem inspiriran u mjestima u kojima sam živio. Međutim, čovjek je tamo gdje mu je srce, a meni je srce s mojom obitelji trenutačno u Beogradu. Odavde se i dalje sve čini teško izvedivim, i dalje smo na repu događaja, a istovremeno u isforsiranom svakodnevnom sudbonosnom historijskom trenutku. Potrebna je fina doza mazohizma da se ta klimava postavka realnosti koja nam je servirana izdrži, ali to čini svaki dan izazovnijim, a pobjedu koja ce doći na kraju slađom. Ali kraj nije blizu.

Na primjer, ja sam osmislio svoj način borbe za zdrav razum u vidu svog brenda FUTRO, kroz koji pokušavam napraviti neophodnu distancu od svijeta a da istovremeno privučem istomišljenike. FUTRO je skraćenica od FUTURE i RETRO, što u stvari znači život između prošlosti i budućnosti, dakle SADA. S tim u vezi je i kreativna mantra koje se držim u okviru brenda FUTRO - COMPLICATE SIMPLY

Humor je često prisutan u Vašem umjetničkom radu. Kako biste opisali svoj smisao za humor i njegovu vizualnu manifestaciju?

Humor mi se oduvijek činio najdemokratskijim oblikom komuniciranja. Kao klinac bio sam fasciniran sposobnošću ljudi da izazovu reakciju smijeha kod drugih; to sam uvježbavao i pomalo od toga i naučio. Studirao sam pažljivo velike majstore komedije kao sto su Buster Keaton, Monty Pythoni ili Steve Carell i to pokušao primijeniti u komunikaciji dizajnom. Humor ima tu divnu osobinu da bezbolno razgazi mozak i da napravi mjesta za implementiranje nekih vrlo važnih stavova i razmišljanja u mentalni sustav. Volim se zabaviti dizajnom, kad već ne umijem vicevima.

S obzirom na višedesetljetno iskustvo na području vizualnih komunikacija, što je najbolji savjet koji bi uspješni i cijenjeni gospodin Stojanović mogao dati mladom i neiskusnom Slavimiru?

Polako, kud si navalio!


U Hrvatskoj gostujete na Danima komunikacija održat ćete predavanje. Što publika može očekivati od Vašeg nastupa?

Nadam se da će se većinu vremena smješkati, a povremeno i glasno smijati, bez obzira na to što nisu sami u dvorani.