Riječ je o dvanaestoj takvoj izložbi a donosi, po riječima predsjednice DHKP-a Petre Mrduljaš Doležal, primjere prijevoda 29 prevodioca, uključivo prevoditeljevu biografiju i bibliografiju te izvornik.

Izložba će u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića ostati otvorena do 23. lipnja, napomenula je Mrduljaš Doležal, nakon čega će, kao i prijašnje, krenuti na turneju po hrvatskim knjižnicama.

Nakon otvorenja, održan je i okrugli stol na temu "Ime s naslovnice – prevoditelj kao autor", čime se ovogodišnja tribina koja tradicionalno prati svaku izložbu, rekla je Mrduljaš Doležal, odlično nadovezuje na izvornu ideju čitave inicijative DHKP-a, a to je ukazati na autorstvo prevoditelja u procesu približavanja svjetske književnosti domaćem čitatelju.

"Naša je originalna ideja bila staviti lice prevoditelja uz bok njegova djela, kako bi se povezala njegova vidljivost te čitatelju i nakladniku omogućilo da vežu neko lice uz djelo i stvaraoca koji stoji iza prijevoda toga djela", pojasnila je Mrduljaš Doležal.

O temi je uvodno govorila prevoditeljica i članica DHKP-a Anda Bukvić Pažin, koja je napomenula kako nije sporno da je književni prijevod autorsko i umjetničko djelo, no iako prijevodi sa stranih jezika čine oko 80 posto literature objavljene na hrvatskom jeziku, prevoditelji u domaćem javnom i medijskom diskursu gotovo i ne postoje.

To je stvarnost prevoditeljske svakodnevnice, upozorila je Bukvić Pažin: "Nitko ne dvoji da su književnici autori, a kad je riječ o prevoditeljima, oni se vječno nalaze u pozicijama da svoje autorstvo moraju nekako dokazivati".

Prevoditeljska nevidljivost i ignorirano autorstvo s jedne, te nepoznavanje prirode i opsega prevoditeljskog posla s druge strane, izravno utječu na sliku koju prosječni čitatelji, ali i nakladnici imaju o prevoditeljima.

Prevoditelji za sebe vole reći da su oni " nevidljivi autori", napomenula je Bukvić Pažin. Ipak, situacije je pomalo paradoksalna: "Šira čitateljska javnost nema svijest da Elena Ferrante ili Jo Nesbo ne pišu na hrvatskom jeziku. Oni konzumiraju tekst bez svijesti o tome tko je, uz originalnog autora, također autor toga teksta", istaknula je nadalje Bukvić Pažin.

Ta sprega neinformiranosti i nezanimanja rezultira nepovoljnim uvjetima rada: od kratkih rokova do ugovora koji uključuju iznimno niske honorare te djelomično ili potpuno odricanje autorskih prava.

O tome kako se prema tantijemima i avansu za prevoditelje ponašaju nakladnici u Sjedinjenim Državama govorila je prevoditeljica i članica Društva književnih prevoditelja SAD-a Ellen Elias Bursać. Okupljeni su tako imali priliku saznati da, dok je tako nešto u Hrvatskoj nezamislivo, u SAD-u se prevoditelju isplaćuje između 1,5 i 2 posto od tantijema dogovorenog s autorom, dok se avans određuje prema veličini knjige.

Još jedna tema okruglog stola bilo je isticanje prevoditeljskog imena na naslovnici književnog teksta. Stav je DHKP-a da to samo po sebi nije instant rješenje za kompleksnu situaciju pojačavanja vidljivosti književnih prevoditelja, ali smatraju da bi taj potez pokazao da nakladnici vide književne prevoditelje kao umjetnike i autore koji imaju vidljiva prava, ali i odgovornosti.

Iz pozicije glavne urednice u nakladničkoj kući Znanje s tom se idejom nije složila Silvija Sinković, koja je istaknula da naslovnica nije impressum, te da je odluka o tome kako će ona izgledati u rukama urednika knjige. Ipak smatra da je dobrodošla svaka inicijativa koja bi nakladnike dodatno educirala o problemima s kojima se prevoditelji suočavaju.

U tome je najbolji potez krenuti od prevoditeljskog ugovora, rekla je, istaknuvši kako je Znanje na taj način usvojilo navođenje copyrighta za hrvatski prijevod u svakoj knjizi.

O mjestu prevoditelja na knjižarskoj i nakladničkoj sceni govorio je i renomirani prevoditelj i nakladnik Vladimir Cvetković Sever, koji je naveo neke primjere iz svoje dugogodišnje prakse.

Govoreći o rješavanju problema prevoditelja, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Mišo Nejašmić istaknuo je da se oni ne mogu rješavati na razini toga ceha, koji je za to previše raznolik, te se složio sa Sinković da imenu prevoditelja nije mjesto na korici knjige: "Ne vidim u budućnosti da će naslovnica knjige biti impresum gdje će se nabrajati svi nositelji autorskih i srodnih prava. Ono što se nalazi na koricama mora biti u nekoj funkciji prodaje, garancije, nekog okidača koji će potencijalnom kupcu ili čitatelju dati poticaj da posegne za tom knjigom", pojasnio je Nejašmić.

Složio se, međutim, da sve probleme koji postoje treba rješavati zajedničkim naporima svih dionika.