Prva od deset tragedija besmrtnog barda, napisana 1593., odmah nakon njegove prve povijesne tetralogije (tri Henrika i Richard III), 'Tit Andronik' je ujedno jedan od Shakespeareovih najkontroverznije tretiranih komada, kojim se usuđuju baviti samo rijetki, stoji u najavi.

'U izvornoj recepciji iznimno popularan (navodno se bez prekida izvodio 20 godina!), 'Tit Andronik' je od 17. do 20. stoljeća bio gotovo posve ignoriran, prije svega, zbog svog nesmiljeno krvavog zapleta. Kao da se zapadna civilizacija licemjerno htjela odreći svoje krvoločne strane u umjetničkoj interpretaciji, premda je u povijesnoj stvarnosti tu stranu neprestance i nemilice hranila i razrađivala', dodaje se.

Tita Andronika su, tokom tog razdoblja, sustavno vrijeđali stručnjaci za Shakespearea, umanjujući njegovu vrijednost i čak tvrdeći da to nije Shakespeareov komad. Na ponovni, istinski katarzični susret s Titom Andronikom ta je civilizacija bila spremna tek nakon kataklizme Drugog svjetskog rata, kada je duh vremena, po riječima Adorna, slutio da 'nakon Auschwitza više ne može biti poezije'.

Ipak, legendarna Brookova inscenacija iz 1955. u Royal Shakespeare Company krv i nasilje tretirala je kao metaforu, vjerojatno svjesna blizine neposrednog iskustva realnog užasa, koji je bio zajednički nazivnik tadašnje Europe i većine svijeta.

'Vrijedilo je to i za našu publiku koja je ovu izvedbu s velikima Lawrencom Olivierom i Vivian Leigh imala prilike gledati na gostovanju u Zagrebu, koje ostaje jednim od zvjezdanih trenutaka svjetske i naše kazališne povijesti', napominje se u najavi.

Danas, 62 godine poslije, svijet je bitno drugačije mjesto - ili nije? Živimo u mješavini straha i uljuljkanosti, komfora i nesigurnosti, pod prijetnjom latentnih lokalnih i globalnih ratova, s iskustvom strašnog rata na našim prostorima, omamljeni nezajažljivim konzumerizmom, otupljeni bujicom nasilja kojem svakodnevno svjedočimo kroz medije.

Mi, djeca 21. stoljeća, impregnirani smo užasom i crnilom, a opet, jesmo li svjesni što to zapravo jest? Je li nam kolektivni PTSP Domovinskog rata donio ikakvu novu spoznaju o prirodi zla? (Su)osjećamo li istinski s nebrojenim svakodnevnim žrtvama pojedinačnog ili masovnog nasilja? Sudeći po sadašnjem trenutku, odgovor na sva ova pitanja je - ne.

Stoga - Tit Andronik. Kao drama o krizi vođe, o njegovoj odsutnosti; kao svjedočanstvo o generacijskom srazu, o slijepoj ambiciji starijih koji (čak i doslovno) proždiru vlastitu djecu, o mladima koji gube bitku sa stvarnošću zbog vlastite pasivnosti i kratkovidnosti; i, možda najviše, kao poligon za ispitivanje trivijalnosti zla, danas tako akutno prisutnog.

'Ansambl ZKM-a tog se izazova laća s Igorom Vukom Torbicom kao redateljem i Katarinom Pejović kao dramaturginjom, u potrazi za drugačijim motrištima koja taj kompleksni komad nudi, u potrazi za novim pogledima na pitanja kojih se bojimo i ne želimo u njih gledati, a svjesni smo da su nam od presudne važnosti', poručuje se u najavi.

U predstavi još glume Katarina Bistrović Darvaš, Rakan Rushaidat, Mia Biondić, Petar Leventić, Adrian Pezdirc, Dado Ćosić, Vedran Živolić, Frano Mašković, Jasmin Telalović, Robert Budak i Milivoj Beader.  

Kostime kreira Doris Kristić, scenograf je Branko Hojnik, a glazbu su skladali Alen i Nenad Sinkauz.