Neupitno je da je za snimanje filmova u ratnom okruženju potrebna hrabrost njegovih autora, no i intimne priče nisu ništa manje zahtjevne, a autori koji se izlažu javnosti podjednako su hrabri - jedan od takvih filmova s ovogodišnjeg ZagrebDoxa je i 'Što smo si bliže' Karen Guthrie, u kojem je redateljica kao 'neodlučna, ali odana kći' snimala svoju obitelj nakon što joj je majka doživjela teški moždani udar
Guthrie se vratila kući kako bi pomogla majci, no ondje se nakon niza godina lutanja našao i otac, koji je pun iznenađenja i tajni s kojima je sada odlučio suočiti svoju kćer i bivšu suprugu.
'Snimanje tog filma za mene je imalo terapeutski učinak, propitivala sam situaciju u trenutku dok se ona događala, nisam znala kako će završiti, niti u kojem će smjeru ići. Htjela sam pokušati pronaći smisao u kaosu u kojem sam se našla', rekla je Guthrie u razgovoru za Hinu.
Redateljica kaže kako možda i jest neobično snimati sebe u trenucima krize, ali to joj došlo prirodno. 'Kao što mnogi pišu dnevnike kada prolaze kroz teško razdoblje, ja sam koristila kameru', napomenula je.
Ona ne vjeruje da film može donijeti neko konkretno rješenje za probleme u životu, no njoj je pomogao. 'Kada pod mikroskopom sate i sate gledate svoju obitelj, učite o sebi i o ljudima oko sebe, pomirite se s razlikama. Sama činjenica da smo provodili toliko vremena zajedno djelovala je iscjeliteljski i, kao što kaže sam naslov, postali smo si bliži', rekla je.
Štoviše, film nije pomogao samo njoj, već i njezinoj majci, dok je otac bio manje voljan biti pred kamerom. 'Iako je majka bila u lošem fizičkom stanju, mentalno je bila bistra i snimanje je za nju bilo motivirajuće. Planirale smo što ćemo zajedno raditi i to ju je guralo u zadnjim godinama života, bila je svjesna da će to postati svjedočanstvo njezinog života', ustvrdila je.
Guthrie je zadovoljna što je uspjela snimiti istovremeno univerzalan i osoban film s kojim se može poistovjetiti i publika, a nada se da će tako biti i na zagrebačkom festivalu. 'Prvi put sam u Hrvatskoj i drago mi je da mogu sudjelovati na ZagrebDoxu, koji ima važno mjesto na sceni dokumentarnog filma. Privilegija je prikazati film pred tako velikom publikom i s tako dobrim filmovima u programu', rekla je.
Njezin film stigao je u Zagreb nakon uspješne festivalske promocije diljem svijeta, među ostalim, na prestižnom Hot Docsu osvojio je nagradu kao najbolji međunarodni dugometražni film. Na ZagrebDoxu je prikazan kao prvi film međunarodne konkurencije.
