Nagrađivani splitski književnik i novinar Ivica Ivanišević predstavio je u ponedjeljak u Zagrebu svoju knjigu 'Kuća', najavljenu kao najturobniji roman tog 'šarmantnog pisca dobrih namjera', pun zrele melankolije ali i humora, koji čitatelju nudi prostor za upisivanje vlastitih iskustvenih konstrukata.
Knjigu je objavio nakladnik VBZ. Na promociji u Vinyl baru uvodno ju je predstavio književnik Ivica Prtenjača, koji je istaknuo kako je ta knjiga po tonu, modalitetima i koloritu drugačija od svega što je Ivanišević do sada napisao.
'Ta knjiga ima neke zrele melankolije, ali i potrebe da se čovjek malo i iznenadi, da se ispriča jedna Ivaniševićeva priča iz jedne druge pozicije, a ne one čovjeka koji sjedi na kamenoj rivi u nekom mediteranskom koloritu', rekao je Prtenjača.
U 'Kući' Ivanišević 'ordinira po stanovima i ulazi donekle i u neke skrovite trenutke ljudskih života, kad su ljudi suočeni sa samima sobom, sa svojim odrazom u ogledalu, s tišinom vlastitoga doma, s vlastitim raspadima, ili nečim što klizi prema nekakvom raspadu.
'Njegovi likovi na neki način sami sebe dorađuju, često se i dosađuju, i često traže nekakav izlaz iz vlastitog neživljenja, premda cijelo vrijeme demonstriraju svoj život, kreću se, susreću ili rade nešto drugo', dodao je.
To je ujedno i knjiga s otvorenim krajem, 'dakle knjiga koja dopušta razna tumačenja. I ovdje je prisutan humor koji se obično vezuje uz Ivaniševićeve tekstove, ali je drugačije horoskopski aspektiran, drugačije postavljen i nije tako bazično ponuđen', ocijenio je.
'Naći ćemo ga ako ga na neki način sami u sebi već imamo, ako ga tražimo, ako imamo za njim potrebu, inače neće na nas natrčati iz te knjige - natrčat će likovi koji konstanto traže nekakav volumen života, traže nekakvu kombinaciju neke realizacije u kojoj će se osjetiti živima, u kojima će osjetiti vlastiti život kako pulsira. U kojoj su mjeri to uspjeli vidjet će svatko od nas ponaosob', zaključio je Prtenjača.
Novinar, urednik i književnik Ivica Ivanišević (1964.) objavio je dosad knjige 'Smoje – biografija' (2004.), knjigu eseja o stripu 'Sto mu jelenskih rogova' (2004.), zbirku kratkih proza 'Ulaz za djecu i vojnike' (2015.), romane 'U sedlu je tijesno za dvoje' (2015.), 'Primavera' (2016.), 'Knjiga žalbe' (2016.) i 'Klanjam se' (2017.) te, u koautorstvu s Antom Tomićem, knjigu 'Krovna udruga i druga drama' (2005.), s Renatom Baretićem 'Split za početnike – abeceda grada' (2015.), te Marinom Vujčić epistolarni roman 'Otpusno pismo' (2016.). Piše dramske tekstove te scenarije za film i televiziju.
'Kuća' je najavljena kao tonalitetom nesumnjivo njegov najturobniji roman, urbana, melankolična, mjestimice trpka ali izuzetno aktualna priča o našoj ćoškastoj realnosti, ljudima i osjećajima, puna latentne napetosti i mraka, koja je autorovim prepoznatljivim, besprijekornim stilom pretvorena u priču oblih kontura, gotovo bajku.
Prtenjača je ocijenio kako je riječ o vrlo introspektivnoj knjizi koja u osnovi govori o tome 'da smo svi mi krvavi ispod kože'.
'Koncipirana je donekle poput Altmanovih 'Kratkih rezova', koji vam ponudi nešto a onda odreže, ostavi jedan prostor bjeline u koji možemo upisati iskustvo vlastite izgubljenosti, sreće ili nesreće, propasti ili nekakve novopronađene konstrukcije. Dakle, to je knjiga koja čitatelju nudi jako mnogo prostora za imaginaciju, za upisivanje vlastite egzistencijalne tjeskobe, ili vlastitog rješenja te tjeskobe', kazao je.
Za prozorskim oknima 'Kuće' nalazi se pet različitih egzistencija, sve do jedne otuđena i besciljna, naprasno prekinuta ili pri svom kraju. Policajac, slikar, dvije nespojive i zavađene kćeri ostale za preminulim gimnazijskim profesorom – jedna s građanskom biografijom a druga časna sestra – i jedan blago neurotični samotnjak.
Govoreći o svojem novom romanu, Ivanišević je rekao kako se, od kad ga je objavio, neprekidno osjeća prozvanim da objasni zbog čega je, kao Dalmatinac, Splićanin, napisao knjigu koja je čemerna. 'Ispada kao da Dalmatinci generalno nemaju pravo na čemer, kao da smo svi manekeni turističke zajednice. Međutim, i na suncu i na toplini ljudi jednako mogu loše živjeti', kazao je.
'Dapače, ja mislim da se autentična, prava, kriminalistička serija treba snimati u Splitu a ne u Zagrebu ili Gospiću', dodao je. 'Split je postao grad s bipolarnim poremećajem. Sedam mjeseci u godini je friteza, a pet je grobnica. Ova knjiga nastala je u razdoblju 'grobnice', premda mene jednako deprimira i ljeto, tako da je mogla isto tako nastati i u neko drugo doba', dodao je pisac.
Ističe da mu je u brušenju spisateljskoga zanata najviše pomoglo njegovo novinarsko iskustvo. 'Ja na pisanje gledam prije svega kao zanat. Samo pisanje je užasno činovnički posao. Novinarski posao dao mi je neku vrstu discipline, omogućio mi da shvatim da je inspiracija romantični mit, da se mora 'zagrijati' stolicu i pisati svaki dan', pojasnio je Ivanišević.
Njegovi se likovi, dodao je, često imaju tendenciju 'buditi' upravo u trenutku kada on ode spavati, a nakon što završi s pisanjem, knjiga za njega postaje prošlost. 'Ne želim zvučati zlovoljno, ali s knjigama mi veselje traje samo dok pišem. Onoga časa kad sam napravio knjigu, ona je za mene pokojnik, truplo', kazao je.
'Kuća' Ivice Ivaniševića jedan je od novih naslova toga nakladnika koji će biti posebno istaknuti na VBZ-ovu štandu u Paviljonu 5 Zagrebačkoj velesajma u sklopu sajma knjiga Interliber, koji se otvara u utorak 12. studenoga, gdje će ju pisac istoga dana, točno u podne, potpisivati.