Ove subote u popularnom Zajcu bit će izvedena premijera predstave 'Nigdje, niotkuda', kazališne adaptacije kultnog romana našeg prerano preminulog pisca Bekima Sejranovića. Redateljskom palicom proteklih je mjeseci baratao iskusni Ivica Buljan, a u glavnoj ćemo ulozi gledati Leona Lučeva. Podsjetimo, pokojni Sejranović dobar je dio svog nomadskog života proveo u Rijeci i okolici, stoga je logično da predstava bude postavljena baš tamo. Tim smo povodom postavili pet pitanja redatelju Buljanu - zanimalo nas je kako se osjeća uoči premijere, koliku je odgovornost osjećao prema ovom romanu, kako je bilo surađivati s autorom adaptacije Goranom Vojnovićem, kakva je bila suradnja s glumačkom ekipom i, konačno, kakva je Sejranovićeva Rijeka.

Koliko čujem, trenutačno traju završne pripreme za subotnju izvedbu predstave 'Nigdje, niotkuda'. Kako se osjećate uoči premijere?

Predstava je u završnom obliku, ali i dalje pronalazimo sitnice koje želimo dorađivati. Za mene je rad na 'Nigdje, niotkuda' bio emotivno putovanje. Bekimov je roman iznimno moćan, zahtijeva posvećenost i iskrenost. Sad kad smo pri kraju, najviše me raduje kako se cijeli ansambl i tim drže zajedno, unoseći svaki dio sebe u finalni rezultat.

'Nigdje, niotkuda' kultni je roman naše suvremene književnosti. Koliku ste odgovornost osjećali dok ste ga postavljali?

Ogromnu. Bekim Sejranović odavno je postao ikona, a ovo djelo mnogi doživljavaju kao svoje intimno štivo. Zato sam osjećao da mu moramo pristupiti s maksimalnom pažnjom i nježnosti prema fabuli i duhu njegova pisanja. U romanu je isprepletena autobiografska tuga, humor na rubu ponora, osjećaj nomadizma i iskonske radosti.

Autor adaptacije je renomirani slovenski pisac Goran Vojnović. Kako je bilo surađivati s njim?

Goran je vrhunski autor koji ima istančan osjećaj za dramsku strukturu i iznimno razumije rad na sceni. Njegovo književno i filmsko iskustvo donijeli su nam adaptaciju koja ima dozu filmske dinamike, a istovremeno čuva intimnu atmosferu Bekimova teksta. S Goranom sam mogao otvoreno razgovarati o svim aspektima, od koncepcije likova do finalnog tona predstave, a on je uvijek bio spreman na izmjene i dorade, što je rijetko u današnjem kazalištu.

Kako ste surađivali s glumačkom ekipom?

Proveli smo zajedno dva divna mjeseca, čitajući i analizirajući tekst. Sretan sam da prvi put radim s genijalnim Leonom Lučevom u ulozi Bekima. Tu je 'moja' Nives Ivanković iz Splita, i divni glumački tim iz Rijeke predvođen Jelenom Lopatić i Damirom Orlićem, Aleksandrom Stojaković, Draženom Mikulićem i Anom Vilenicom. Mlada ekipa je vrhunska: Romina Tonković, Nika Grbelja, Deni Sanković, Petar Baljak i Tarik Žižak. I onda Prlja iz Leta 3 s kojim mi je ovo već deveta predstava.

Premda nomad, Sejranović je dobar dio svoga života proveo u Rijeci i okolici, stoga je i logično da se predstava postavi baš tamo. Kakva je njegova Rijeka?

Sejranovićeva Rijeka je grad 'između'. Između Jugoslavije i Norveške, između punk anarhije i akademije, grad simbol neumoljivog protoka i nemogućnosti zadržavanja prošlih identiteta. U romanu se to čita kao svojevrsna melankolija, ali i tvrdoglavi otpor. U našoj predstavi nastojimo prenijeti tu energiju - Rijeka kao grad koji je na prvi pogled običan, a u sebi krije neprestani eksperiment i subverziju. Za Bekima je to bio prostor formiranja, ali i mjesto susreta s demonima. Na sceni ćemo pokušati ostvariti taj 'duh alternative“.