Ivo Balenović pojavio se u književnosti kao Alen Bović 2006. godine s 'Metastazama' koje su odjeknule poput bombe. Ubrzo je Boris Svrtan prema njegovu književnom predlošku režirao predstavu, a Branko Schmidt je snimio jedan od najpopularnijih suvremenih hrvatskih filmova, koji je i dan-danas vrlo gledan putem YouTubea.

Balenović je zatim temeljito uzdrmao javnost medicinskim trilerom 'Ljudožder vegetarijanac', po kojem je Schmidt snimio istoimeni film, a nagrađen je na Pulskom filmskom festivalu brojnim Zlatnim arenama. Pokazalo se da je Balenović iznimno talentiran za naturalistički prikaz mračne hrvatske svakodnevice, a njegov jezgroviti rječnik iznimno pogodan za film.

Napisao je još dva romana u kojima se pozabavio tematikom reality showa, međutim, prošla su bez euforije. Također je napisao scenarij i za najnoviji Schmidtov film 'Agape', u kojem je progovorio o homofobiji, pedofiliji i homoseksualizmu u Crkvi, a bio je i koscenarist na iznimno popularnom filmu 'Zg80' Igora Šeregija o Bad Blue Boysima u Beogradu. Zbog filmskih i spisateljskih uspjeha za njega hrvatska javnost godinama zna, a u fokusu interesa našao se i zbog višegodišnje sudske bitke oko tragičnog slučaja 'Pitra' kad je u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode Merkur dijete rođeno nepokretno, bez verbalnog i emocionalnog kontakta i s brojnim teškim dijagnozama.

Tada je, s doktorom Predragom Đurićem, inače privatnikom, nepravomoćno osuđen na tri mjeseca zatvora uvjetno. Kaže da je zato i počeo pisati o rak ranama hrvatskog društva i korupciji u zdravstvu jer je htio reći istinu i oprati ljagu sa svog imena. Sudski proces i danas traje, a o svom radu i životu Balenović je govorio za tportal.

Godinama ste radili kao ginekolog u KBC-u Merkur. Što vas je ponukalo na pisanje 'Metastaza', surove priče o životima kvartovskih prijatelja Krpe, Kize, Deje i Filipa? 

Teško je reći. Volio sam čitati, ali nikad nisam mislio da ću jednog dana napisati roman koji će biti čitan. Jednostavno se dogodilo, netko slika, netko piše, svatko ima svoj hobi. Mnogi liječnici pišu i ne vidim tu ništa neobično. Neki su u tome sjajni. Spomenuo bih kolegu Dragana Maloševca i njegove neobično zabavne i vrlo duhovite priče iz prakse liječnika hitne pomoći koje objavljuje u rubrici 'Kolega hitnjak' u Liječničkim novinama.

Roman 'Metastaze', kao i film, postao je veliki hit. Što mislite zašto su vas veliki izdavači kojima ste kao nepoznati autor, i to još pod pseudonimom Alen Bović, nudili rukopis 'Metastaza', redom odbijali?

Valjda rukopis nisu ni pročitali. Gotovo sam i odustao od daljnjih pokušaja, a onda sam slučajno saznao za agenciju koja posreduje između pisaca i izdavača, koja je tada postojala, i poslao im rukopis. Nakon nekoliko dana javili su mi da su zainteresirani za rukopis i da će potražiti nakladnika. Zatim je roman tiskan u Konzoru. 

Redatelj Branko Schmidt odmah je prepoznao potencijal romana, izjavivši da je taj roman doživio kao krik nemoći. Kako ste surađivali s njim, jeste li zadovoljni njegovim prikazom 'Metastaza'?

Prezadovoljan sam kako je prikazao i 'Metastaze' i 'Ljudoždera'. Uspio je sve to crnilo realistično prenijeti na film. 'Metastaze' se uvelike citiraju, a neki su likovi nastavili živjeti i nakon filma na stranicama Facebooka.

Može se reći da danas imate tri karijere – liječničku, književnu i scenarističku. Kako se to iskustvo s književnošću i filmom odrazilo na vas i vaš život? Je li vas to promijenilo?

Da se može živjeti od pisanja, ne bih se bavio medicinom. Iskustvo s književnošću i filmom nije me nimalo promijenilo niti se odrazilo na moj život. Iskustvo s medicinom, točnije sa stanjem u hrvatskom zdravstvenom sustavu, i svime oko toga, promijenilo me je utoliko da mi sada nije problem jasno reći što mislim o svemu o čemu su svi do sada šutjeli. Filmski i književni uspjesi su mi najviše pomogli utoliko što o tome mogu javno govoriti, a ne da o tome govore raznorazni spletkaroši krijući se iza svojih titula i pozicija. U tome mi je najviše pomogao 'Ljudožder vegetarijanac'.

Gdje ste pronašli inspiraciju za junake 'Metastaza', današnje antiheroje Hrvatske – nasilnika i navijača, alkoholičara, liječenog narkomana i sina jugoslavenskog oficira, koji ne vide budućnost?

To je prikaz jednog dijela hrvatskog društva. Oni su izgubljena generacija, mladi ljudi koji se nisu uspjeli snaći u novim uvjetima nakon rata. Oni su tu oko nas. Njihovi stavovi, pogledi na život i mržnja prema svima i svemu nisu ograničeni samo na mladu generaciju na dnu društvene ljestvice. Tako razmišljaju i mnogi ljudi na visokim položajima. Neke njihove monologe, pogotovo Krpine, čuo sam i od vrlo obrazovanih ljudi. Nasilje, droga, rasizam i netolerancija su naša svakodnevica, a rječnik pun psovki i grubosti normalan je za naše društvo. Samo što to moji junaci iz 'Metastaza' rade i govore javno, dok mnogi to rade unutar svoja četiri zida.

Jednom ste izjavili da je 90 posto informacija u vašim romanima istina. Je li to zaista tako?

Naravno! Ono što vidim, čujem ili primijetim, to zapišem, a onda sjednem i razradim cijelu priču. Niti jedna priča iz 'Metastaza' nije izmišljena. Ja sam samo prepričao kvartovske priče. Svaki kvart ima takve likove i takve priče, samo ih treba primijetiti i poslušati. Dovoljno je da odete na utakmicu i poslušate što ljudi oko vas govore i napišete poglavlje 'Krpa i ekipa na utakmici'. Mnogi ljudi iz različitih kvartova, od Novog Zagreba preko Pešćenice do Trešnjevke, rekli su mi da su mislili da je to ekipa iz njihova kvarta, jer svaki kvart ima svoga Krpu ili Filipa. To nije ništa neobično! Likovi u romanu su sastavljeni od nekoliko stvarnih karaktera. Nešto je malo nadograđeno i dodano kako bi bili zanimljiviji i situacije napetije, no sve se temelji na stvarnosti.

U svom drugom romanu, bolničkom trileru 'Ljudožder vegetarijanac', opisujete ilegalne abortuse, korupciju i kriminal po hrvatskim bolnicama te vezu liječnika s mafijaškim miljeom. Što je bilo presudno da izađete s tim optužbama u javnost?

Htio sam reći istinu. Većina liječnika radi svoj posao korektno, savjesno i odgovorno, no bilo bi dosadno pisati o njima. Gdje je tu pouka? Nisam namjeravao nikoga napadati, nego sam htio kao čovjek iz sustava progovoriti o organiziranom kriminalu u bolnicama koji postoji godinama te o zlouporabi položaja. Na kraju krajeva, zbog takvog kriminala sam i sam prije deset godina završio na sudu. Morao sam to ispričati u romanu jer nije bilo drugog načina da javno kažem istinu. Tko bi me slušao? I koristit ću svaku priliku da javno govorim o tome dok se ne dokaže potpuna istina. Tada me više ta tematika neće zanimati, kao što me nije ni prije zanimala.          

Branko Schmidt kaže da film 'Agape' u kojem ste se bavili homofobijom, pedofilijom i homoseksualizmom u Crkvi s 'Metastazama' i 'Ljudožderom vegetarijancem' čini trilogiju o društvenim problemima u Hrvatskoj. Slažete li se s time?

Da, jedino što se 'Agape' može shvatiti na više načina. Radi li se u tom filmu zaista o pedofiliji? Da li je grijeh što se Miranu sviđa mladić? On svojim sviđanjem nikoga nije povrijedio, ništa se nije dogodilo protiv nečije volje. Riječ je o čovjeku koji je u potrazi za svojim seksualnim identitetom, izgubljen je i traži ljubav. Možda je lažno optužen, krivnja mu nije dokazana. Postoji li pedofilija u Crkvi ili mediji napumpavaju taj problem i proglašavaju pedofilom nekoga tko to nije? Danas se događa da pretuku čovjeka koji s kamerom snima plažu s optužbom da je pedofil. Dakle, zanimalo nas je gdje je granica između pedofilije i iskrenog i obostranog osjećaja. S druge strane, film govori i o sklonostima društva da nekoga optuži bez dokaza i da ga zatim stigmatizira. Bilo je puno verzija scenarija, a na kraju je prevagnula osobna drama i ideja da ne želimo osuđivati nekoga kod koga nije dokazana 'krivnja'. 

Možete li nam konkretno reći zašto ste optuženi, što se događalo te noći 2007.?      

S obzirom na to da sudski proces još traje, ne mogu i ne želim sa svim podacima izlaziti u javnost. Mogu govoriti samo o onim stvarima koje su postale kristalno jasne. U KB Merkur na Odjel ginekologije i opstetricije godinama su dolazili raditi liječnici koji su imali svoje privatne prakse i uopće nisu bili zaposlenici bolnice. Odgovornost za takvu organizaciju snosi tadašnji predstojnik Klinike koji je to s njima dogovorio i omogućio taj ilegalni rad. Iako su se i liječnici iz nadslužbe tome protivili, zbog zapovjedne odgovornosti, no očito nisu bili dovoljno 'jaki' da se suprotstave predstojniku Klinike. Čak je i tadašnji ravnatelj bolnice to bio zabranio, no ti liječnici su protuzakonito nastavili obavljati poslove liječnika specijalista uz dozvolu predstojnika Klinike. Nije se radilo ni o kakvoj edukaciji, kako sada neki to pokušavaju opravdati, nego o radu na crno, pri čemu se sve to naplaćivalo od pacijenata. Ni Ministarstvo niti Komora nisu to željeli spriječiti unatoč pokušaju tadašnjeg ravnatelja bolnice Vidasa da se taj rad na neki način regulira. 

Tko je omogućio privatnicima da ilegalno rade u bolnici? Tko je odgovoran za takvu organizaciju posla?

Točno se zna koji su privatnici u to vrijeme dolazili u bolnicu, tko je to dopustio i tko je to zataškao. U ovom konkretnom slučaju to je organizirao tadašnji predstojnik klinike Srećko Ciglar, koji je imao zaleđe i u Ministarstvu zdravstva i u Hrvatskoj liječničkoj komori. Dakle, on je odgovoran. Sve to su zataškali članovi inspekcije Ministarstva zdravstva, profesori Oleg Petrović, Aleks Finderle i Zora Zakanj koji u takvom dugogodišnjem ilegalnom radu nisu vidjeli ništa sporno. Što je to nego prikrivanje organiziranog kriminala na odjelu ginekologije u KB-u Merkur?! Sve je dokumentirano. To su stvari koje bi USKOK trebao ispitati. Također sam tadašnjeg ministra zdravstva Rajka Ostojića obavijestio o cijelom slučaju, međutim, nikad mi nije odgovorio. A ministar bi valjda trebao reagirati na takav oblik kriminala u svom resoru. Pogotovo jer je to nešto što su znali svi. Ne samo zaposlenici bolnice nego i se i izvan bolničkih krugova o tome javno pričalo. Pa po raznim forumima žene komentiraju koliko su kome od tih privatnika platile za porod.

Kako je reagirala Hrvatska liječnička komora?

Tadašnji predsjednik Hrvatske liječničke komore Hrvoje Minigo u to je vrijeme radio u KB-u Merkur i sigurno je dobro znao za takvu praksu, jer su to znali svi zaposlenici, ne samo medicinsko osoblje. Komora ne samo da se nije očitovala o tome, nego je Minigo izjavio da ja obmanjujem javnost. Sudski proces je pokazao da ipak ne obmanjujem javnost jer su svi svjedoci potvrdili da je takva praksa postojala, a o tome postoje i pisani dokumenti. Film 'Ljudožder vegetarijanac' prikazan je u prostorijama Komore uz TV komentare pojedinih liječnika - jedan od komentatora je inače dugi niz godina dolazio raditi u KB Merkur 'na crno'. Komora se na službenim stranicama ogradila od ponašanja jednog takvog filmskog fiktivnog lika. Zanimljivo je da se nisu ogradili od ilegalnog rada pojedinih svojih članova koji nisu u domeni fikcije.

Kako tumačite to što nadležne institucije nisu obavile svoj posao?

To sve pokazuje da je kriminal dobro organiziran na razini cijelog zdravstvenog sustava. Ti se ljudi nalaze na vodećim pozicijama u Ministarstvu, na fakultetu i u Komori. Oni su pronašli odličan način da zarade, a da za to ne odgovaraju. Pa svi su znali da privatnici dolaze raditi u bolnicu, ne samo na porode nego obavljati i hladne operacije, primjerice, mioma ili tumora. Svaki taj privatni liječnik imao je svoj dan kad je naručivao svoje pacijentice i radio operacije. Dakle, koristili su bolničke sale za operaciju, materijal, svu logistiku i tehnologiju, a novac stavljali sebi u džep i vjerojatno plaćali reket. No to je stvar za USKOK.

Smatrate li da ste vi na neki način bili žrtvovani u tom slučaju?

Meni se sve podmetnulo. Da je netko drugi od kolega tog dana bio dežuran, njemu bi smjestili, kao što se već smještalo. Samo što ja nisam šutio, nego sam odlučio govoriti o svemu. Mislim da to mnogi nisu očekivali. Zanimljivo je da su cijelo vrijeme šutjeli dok se mene javno blatilo, a čim sam ja progovorio, počeli su me zvati i tražiti sastanke. Ono što želim naglasiti je da mene nije zanimalo kako je bio reguliran taj rad privatnika, tko se s kime dogovarao, kolike su bile cijene i kome je sve išao taj novac, sve dok mi nisu smjestili. Ono što me sada jedino zanima je da javno pokažem da nemam nikakve veze s tim, kao što nije imao nitko od kolega mog ranga. Da je netko iz institucija na vrijeme reagirao i izašao s istinom, ne bi bilo ni 'Ljudoždera vegetarijanca' niti svega ovog. 

Kako iz današnje perspektive gledate na taj tragični slučaj obitelji Pitra?

Meni je užasno žao zbog toga, ali to je posljedica organizacije rada na Klinici, a točno se zna tko je za to odgovoran. Više o tome ne bih govorio.

Je li vam netko prijetio nakon što ste objavili 'Ljudoždera' ili nakon premijere filma?

Nije bilo prijetnji nego upozorenja u stilu 'Šuti, samo šuti, sve će se srediti'. No nisam htio pristati jer želim sprati ljagu sa svog imena. Ne želim samo da budem oslobođen, nego da se zna da nisam imao nikakve veze s privatnicima kako su pojedini mediji i novinari aludirali. Svi u bolnici znaju o čemu pričam. Zato se ne libim javno prozvati tadašnjeg predsjednika Komore da zataškava organizirani kriminal u bolnici niti tadašnjeg ministra zdravstva. Prekinuo sam sve kontakte s ljudima koji su bili uključeni u taj slučaj, od Đurića do šefa klinike, koji su se htjeli sa mnom naći i razgovarati, ali nisam pristao.

Pripremate li nastavak 'Ljudoždera'?

Da, pišem o kriminalu i korumpiranosti cijelog zdravstvenog sustava, odnosno o tome kako se kriminal štiti unutar institucija, od Ministarstva zdravstva, konkretno mislim na ranije navedene članove Inspekcije, do Hrvatske liječničke komore, a pritom mislim na vrijeme dok je predsjedavao Hrvoje Minigo. Još nisam siguran hoće li to biti novi roman ili scenarij za film.

Što mislite o inicijativama da se zabrani abortus, kao i o liječnicima koji odbijaju napraviti taj zahvat pozivajući se na priziv savjesti?

Zabrana bi samo pogoršala situaciju i digla cijenu abortusima. Ako se zabrani, onda će cijena abortusa skočiti, a oni koji su ih do sada radili i dalje će ih raditi uz veću zaradu. A postoji i opasnost da se u biznis uključe i razni nadriliječnici, babe vračare i travari. Zabranjeno je bilo uzimanje novca i rad privatnicima u bolnicama pa su svejedno to radili i uzimali novac, i zbog toga nisu procesuirani od DORH-a. Što se tiče priziva savjesti, ako je iskren, to poštujem, ali ima ljudi koji imaju priziv savjesti u redovno radno vrijeme, a u dežurstvu ga izgube.

Pišete novi scenarij za Branka Schmidta. O čemu je riječ?

O proživljavanju životnih trauma.

Zašto ste se vratili u ordinaciju?

Od pisanja se ne može živjeti.