Za tjedan dana na policama hrvatskih knjižara naći će se jedinstveno literarno izdanje, nudeći čitateljima uvid u svijet iz perspektive domaćih vanjskopolitičkih novinara. 'Naš čovjek na terenu' u ovom slučaju moćan je kolektiv iskusnih reportera iz tiskanih i elektroničkih medija, prigodno okupljenih da s javnošću podijele i sve ono što dosad nisu - kako se, recimo, osjećaju kada se kamere ugase, što o Jugoslaviji možemo naučiti od vojnika Polisarija, zašto je važno imati Vegetu na Sejšelima, kakav talog sjećanja nose s Lampeduse, iz Ukrajine, Sirije...
Zbriku reportaža 'Nakon deadlinea - priče s terena' ispisalo je 14 sadašnjih i bivših vanjskopolitičkih novinara, uključujući Biseru Fabrio, donedavno 'prvo pero' tjednika Globus, a danas savjetnicu u Veleposlanstvu RH u Pekingu, koja je priredila knjigu. Od ideje do realizacije prošlo je oko godinu dana, a ključnu lokalnu ulogu u rađanju knjige odigrala je nagrađivana TV reporterka Ivana Dragičević, urednica vanjske politike na televiziji N1, gdje se prebacila nakon gotovo dva desetljeća pregalaštva na HRT-u.
'U karijeri mi se često događalo da me na različitim skupovima predstavljaju poput 'medvjeda na sajmu', s rečenicom 'she has a first hand experience'. Dakle, ona je bila u toj Africi, na tom nekom brodu, pričala je s izbjeglicama na Lampedusi... Da, ta iskustva veliki su benefit svih nas koji smo se okupili oko ove knjige, kao i drugih kolega iz vanjske politike. Vani je odavno normalno, pa i očekivano da relevantni novinari u svom području pišu vrlo relevantne, važne knjige, odJohna Simpsona nadalje. Ovo bi mogao biti dobar korak k tome da to krene i kod nas, jer novinarske kartice, kao i radijske ili televizijske minute, zaista često nisu dovoljne, kao što i uredničke politike često ne dopuštaju, da se priča zaokruži', ispričala je Dragičević za tportal.
Od užasnutosti do oduševljenja
Prema najavi izdavača Profil Knjige, zbirka 'Nakon deadlinea - priče s terena' donosi reportaže i priče o zanimljivim mjestima, opisanima na nekonvencionalan, vrlo osoban način. U knjižarama se očekuje 13. rujna, što će biti posljednji komad u slagalici koju su - uz idejnu začetnicu Fabrio i realizatoricu Dragičević - sastavljali Boris Orešić, Renata Rašović, Ana-Bella Leikauff, Jasmina Kuzmanović, Nataša Barac i Zorana Bajt, Elizabeta Gojan, Dragan Nikolić, Hrvoje Krešić, Josip Šarić, Jerko Bakotin i Snježana Pavić.
Tu vrsnu ekipu povezala je želja da pridonesu potpunijoj informiranosti hrvatskih čitatelja, pružajući im pogled u 'svijet oko nas' kroz neformalnu reportersku prizmu u kojoj su terenska iskustva često praćena snažnim emocijama, od užasnutosti do oduševljenja.
Fabrio 'navigavala' iz Pekinga
'To su ljudi koji su napravili brdo reportaža i za to su bili nagrađivani. Imamo neke senzacionalne anegdote, koje smo prepričavali jedni drugima, što nam je držalo glave nad vodom u domaćem okruženju. Često smo surađivali i putovali zajedno. Onda je Biseri Fabrio, koja na nesreću naše profesije više nije u novinarstvu, a na sreću hrvatske države je u diplomaciji, palo na pamet - zašto ne bismo okupili kolege i prijatelje iz različitih medija, da napišu sve ono što se možda ne može iščitati iz njihovih tekstova ili vidjeti iz reportaža?' prepričava Dragičević.
Kao da su jedva dočekali, brzo su se prihvatili posla. Nikad se nisu sastali povodom tog projekta, komunicirali su mailom, a Fabrio je 'navigavala' iz Pekinga. Ona je otprije, kao prevoditeljica, surađivala s Profilom, a potrefilo se da je urednica knjige bivša novinarka Jutarnjeg lista Adriana Piteša. Odlično su se razumjele oko svega, nije bilo problema ni oko deadlinea.
Ljudi žele znati što se događa, a ne samo što im imaju reći Plenković i Petrov
Ivana Dragičević podsjeća da se, za razliku od većine ljudi koji obično putuju ili poslovno ili turistički, novinari nalaze u različitim ambijentima, od predsjedničkih salona do blata i krvi do koljena u ratovima različitih kultura i običaja.
'Reporter mora moći biti adaptibilan i otvoren, mora biti informiran da shvati kontekst, mora znati sa svakim razgovarati – od seljaka na Zapadnoj obali u Palestini do Bašara al-Asada. Hrvatska je članica EU-a i NATO-a, sve globalne odluke tiču se i nas, mi smo na takvom geostrateškom položaju da našim ljudima mora biti jasno što se događa u Siriji, zašto se pregovara o TTIP-u. Velim, politika i mediji u nekoj sprezi u tome često zakazuju i mislim da zato nemamo informirano biračko tijelo', dijagnosticira Dragičević.
Po njezinu uvjerenju, građani žele ozbiljan sadržaj u medijima. 'Nitko me ne može uvjeriti da ljudi hoće samo trivijalnosti i da žele čuti samo to što im imaju za reći, ne znam, Plenković ili Petrov. Mislim da žele znati što se negdje zbiva, žele relevantan sadržaj', ističe Dragičević.
Što se prije prenemo, tim bolje
Podsjeća da su troje čelnih ljudi u državi - predsjednica i čelnici dviju najvećih stranaka - svoju karijeru napravili na vanjskoj politici. 'Novinari su uvijek na drugoj strani barikade, ali ti ljudi znaju nešto o vanjskoj politici i srce me boli kad gledam TV debatu u kojoj nema ijednog pitanja o vanjskoj politici, a tu su izbjeglice, velika politička previranja u susjedstvu, iza ugla i rat u Siriji'.
Dojam je da vanjsku politiku ne doživljava mnogo ljudi, smatrajući da je Hrvatska ionako mala, nemoćna članica EU-a i NATO-a?
'Mi ne živimo u vakuumu, nismo jedinka u koja lebdi u zrakopraznom prostoru. Tko god bio premijer, morat će se odrediti po cijelom nizu važnih vanjskopolitičkih pitanja. Podcjenjivački dojam da to nije važno podgrijava taj status quo prema kojemu su sve karte ionako unaprijed podijeljene, interesi ukopani, a model u kojem živimo nepovratno koruptivan. Mi koji smo 'vidjeli svijeta' možemo anticipirati što nas čeka. U životu sam optimist, ali... Što se prije prenemo, tim bolje. Ova knjiga nije revolucionarna u tom smislu, ali mislim da je važno da se, prvenstveno u medijima, shvati koliko je važno širiti horizonte', poručila je Dragičević.
