'Što znači biti agent promjene?' Iz tog je pitanja kustosice Venecijanskog Bijenala 2023. Lesley Lokko proizašao koncept ovogodišnje, 18. Međunarodne izložbe arhitekture u Veneciji pod nazivom 'Laboratorij budućnosti', s fokusom na promišljanje potencijala arhitekture u posredovanju ekološki, politički i gospodarski održive budućnosti

Drugim riječima, ono što je škotsko-ganska arhitektica – prva kustosica afričkog porijekla u povijesti Bijenala i dosad tek treća žena na toj poziciji – zatražila od arhitekata diljem svijeta, jest da izvuku struku iz ladice financijskim imperativima orkestrirane destrukcije neoliberalnog kapitalizma i otvore novu stranicu u knjizi njezine budućnosti, u kojoj će arhitektura postati aktivni gradivni dio uravnoteženog ekosustava u kojemu je čovjek konstruktivni dionik prirode.

Kako su na taj izazov odgovorili umjetnici uključeni u kreativni inkubator za istraživanje sutrašnjice arhitektonske prakse najstarije svjetske izložbene smotre javnost može saznati od 20. svibnja, kada je Venecijanski bijenale 2023. službeno otvoren, no njegova 64 nacionalna paviljona i središnju izložbu s 89 nezavisnih izlagača bilo je moguće razgledati i dva dana prije, za vrijeme tradicionalnog dvodnevnog predotvaranja namijenjenog kustosima, umjetnicima, teoretičarima i medijima.

Kao niti vodilje glavne teme Lokko je izdvojila dekarbonizaciju i dekolonizaciju i, u dijelu bijenala koji izravno kurira – u središnjem paviljonu u Giardinima i Arsenalu, stavila po prvi puta u fokus marginalizirane glasove: ovo bijenalsko izdanje kao glavnog protagonista budućnosti svijeta uzima Afriku, "jedino mjesto na planetu gdje se sva pitanja jednakosti, rase, nade i straha spajaju i stapaju". "Na antropološkoj razini, svi smo mi Afrikanci; ono što se događa u Africi događa se svima nama jer sve ono što se sada događa nama, u Africi se već dogodilo", poručila je kustosica.

Arhitekte je pozvala da upotrijebe maštu, jer "nemoguće je izgraditi bolji svijet ako ga se prvo ne može zamisliti". I arhitekti su se odazvali: rezultat je višeslojan i šarolik kaleidoskop ideja koje supostavljaju uznemirujuću stvarnost s konceptualnim promišljanjem mogućnosti promjene. To znači da ono što ovo izdanje Bijenala arhitekture donosi nije konvencionalna izložba maketa i crteža, već kreativni kolaž koji kombinira video materijale, višegodišnje istraživačke projekte te multimedijalne i druge instalacije s filozofskim promišljanjima o gorućim temama današnjice.

Središnja izložba u Arsenalu, "Laboratorij budućnosti", strukturirana je u šest dijelova a počinje u Središnjem paviljonu u Giardinima, gdje je predstavljeno 16 različitih praksi koje predstavljaju destilirani force majeure arhitektonske produkcije Afrike i afričke dijaspore. Tu prevladavaju toksični krajobrazi i duboke rane postkolonijalizma u projektima koji dojmljivo evociraju afričke kulture. Brazilsko-paragvajska arhitektica Gloria Cabral i kongoanski umjetnik Sammy Baloji kreirali su golemi cik-cak zid koji izgleda kao tapiserija od zlata s ugrađenim komadićima stakla u boji: umjetnički podsjetnik na kolonijalno iskorištavanje, prisilnu migraciju i jedno urušeno carstvo, za čije je stvaranje korištena šuta prikupljena u Bruxellesu, glavnom gradu imperijalne Belgije dijelom sagrađene na brutalnom iskorištavanju Konga. Nije sve fokusirano isključivo na Afriku, a u Arsenalu osobito je efektan paviljon Čilea, koji zamišlja zbirku organizama "za svjetove koji dolaze" u obliku staklenih "cvjetova-kapljica" koji u sebi čuvaju zametke budućih vrsta, pozivajući posjetitelje da prošeću atmosferičnim poljem budućnosti praćeni zvukovima kapanja, šuštanja, grebanja.

Može li se krajobraz pojesti? Na pitanje Singapura prošećite po odgovor do Latvije

Iako ni ovo bijenalsko izdanje ne zanemaruje estetski doživljaj, u većini slučajeva eksponati ipak zahtijevaju dublju i studiozniju interakciju sa sadržajem. Posve u skladu sa središnjom idejom Bijenala, a to je bolji suživot – interakcija – čovjeka i prirode u zajedničkom svijetu.

"Mi svoja tijela ne posjedujemo već smo njihovi stanovnici, koji žive s i kroz njih u kompleksnom društvenom, ekološkom i materijalnom svijetu", jedno je od upozorenja koje se mogu pročitati na zidovima Arsenala. Dakle, u svemu što radi, čovjek je 'stopljen' – kroz svoje pulsirajuće, živo tijelo – sa životima drugih i sa svijetom oko sebe. Možemo li mjerenjem poboljšati ono što je nemjerljivo? Može li se krajobraz pojesti? Kako cijelo selo smjestiti u jednu zgradu? Može li dizajn fokusiran na privatnost omogućiti bolje društveno povezivanje? Ovo su neka od pitanja koja primjerice postavlja Singapurski paviljon. U susjednoj prostoriji, paviljon Južnoafričke Republike bavi se arhitektonskom reprezentacijom socijalnih struktura – i to kroz instalaciju koja je "prvenstveno taktilna i vizualna, potom intelektualna, a za one koji doista mare, i spiritualna".

Dosta se projekata bavi iskorištavanjem resursa, poput onoga svjetski slavnog biroa Adjaye Associates, koji je oblik šume transformirao u golemu trokutastu prizmu od crnog drveta nazvanu "Kwaeε", što na twi jeziku znači 'šuma', postavljenu u luci ispred Arsenala. Potrošačkom se kulturom u kontekstu bijenala bavi Latvijski paviljon, pretvoren u 'lažni' minimarket koji na svojim prepunim policama nudi preko 500 paviljona iz povijesti Bijenala arhitekture, uz pomoć umjetne inteligencije transformiranih u blještavo upakirane nepregledne redove proizvoda. Posjetitelji su pozvani da u ovoj šarenoj trgovini (u kompletu s kolicima za kupnju i blagajnom) kupuju dok ne svisnu, aludirajući time i na iskustvo pokušaja razgledavanja svih nacionalnih paviljona u jednom posjetu.

Paviljon Kosova halogenom rasvjetom uništava dojam Hrvatskog paviljona

Šareni prostor paviljona Latvije pretrpan potrošačkim artiklima stvara odličan kontrapunkt susjednom, hladnom i praznom paviljonu Kosova, koji kroz "prostorno-filozofski narativ" istražuje transcendentnost granica za prisilno raseljene osobe. Uobličen je u halogenu instalaciju koja nažalost uništava vizualni efekt Hrvatskog paviljona s kojim dijeli prostoriju, oduzimajući time dio čarolije prekrasne levitirajuće čelične strukture isprepletene drvenim letvicama hrvatskog autorskog tima na čelu s povjerenicima Mijom Roth i Tončijem Čerinom.

Malo dalje, slovenski se paviljon bavi energetskom učinkovitošću, istražujući što u praksi znači "energetski učinkovita zgrada", upozoravajući da energetska učinkovitost još uvijek nije integralni dio osnovnog arhitektonskog rješenja, već je tretirana kao odvojena komponenta gradnje.

Dosta je toga novoga na ovogodišnjem bijenalu: osim fokusa na Afriku, po prvi puta sudjeluje Niger, a Panama ima svoj samostalni paviljon. Po prvi put u povijesti gotovo polovica sudionika dolazi iz malih arhitektonskih biroa s maksimalno petero zaposlenih: u svim dijelovima "Laboratorija budućnosti" mikrobiroi su osmislili više od 70 posto izloženih radova. Lokko smatra da ove statistike odražavaju seizmičku promjenu u kulturi arhitektonske produkcije: "ravnoteža se pomiče, strukture se raspadaju, centar je izgubio stisak".

Giardini: Ispred ruskog paviljona samo sat koji otkucava

"Laboratorij budućnosti" nastavlja se u središnjem paviljonu u Giardinima, do kojeg se dolazi kroz špalir impozantnih paviljona velikih svjetskih sila, čiji postavi odražavaju eklektičnu mješavinu s fokusom na održivost. Finski paviljon posveta je tradicionalnom finskom kompost-toaletu, nudeći viziju budućeg društva u kojemu više ne postoji standardni wc s kotlićem, a javni toaleti su vrijedan izvor komposta. Paviljon nordijskih zemalja (Norveška-Švedska-Finska) u Veneciju je donio hommage domorodačkoj Sámi kulturi: projekt "Girjegumpi" umjetnika i arhitekta Joara Nangoa kombinacija je knjižnice, prostora za druženje i arhiva obrtničkih tradicija kojim dominiraju strukture od grubo tesana drva pokrivene bogatim krznima oderanih životinja gdje posjetitelji udobno leže i sjede, čitajući knjige, a neki čak i gledajući televiziju.

Britanski paviljon, pred kojim je tradicionalno najveća gužva, projektom "Dancing Before The Moon" promatra rituale svakodnevnog života strane dijaspore u toj zemlji "kao oblike prostorne prakse", a riječ je o kombinaciji instalacije, arhivske snimke rituala i plesa i prateće zvučne kulise koja odjekuje Giardinima. Na putu prema britanskom, pri sredini velike šljunčane avenije s impresivnim paviljonima Danske, Francuske i Japana, stoji prazni Ruski paviljon pred kojim se nitko ne zaustavlja, osim možda da baci pogled na instalaciju golemog Rolex sata postavljenu ispred, koja kao da želi odsutnu Rusiju podsjetiti na to da vrijeme za promjene neumitno otkucava.

Ni "Veliki" nisu otišli dalje od utopijske konceptualnosti

I u Giardinima prevladava konceptualni pristup: Izrael je čitav paviljon pretvorio u eksponat, zgradu zapečaćenu za posjetitelje, istražujući u projektu "cloud-to-ground" promjene u političkim strukturama moći koje proizlaze iz široke uporabe cloud tehnologije. Projekt "Susjedi" Švicarskog paviljona fokusiran je na prostornu i strukturnu blizinu s paviljonom Venezuele "pretvarajući samu arhitekturu u eksponat", što u praksi znači da u prostoru nema ničega osim golemog bijelog tepiha s tlocrtom zgrade.

Brazil, ovogodišnji dobitnik Zlatnog lava "za istraživačku izložbu i arhitektonsku intervenciju koja usmjerava filozofije i imaginarije domorodačkog i crnačkog stanovništva prema modelima reparacije", napunio je čitav paviljon zemljom u sklopu izložbe nazvane "Zemlja" koja želi prenijeti poruku o ulozi zemlje u oblikovanju baštine i identiteta.

Njemačka je germanski pragmatična: velebni njemački paviljon pretvoren je u skladište u stilu trgovine građevinskim materijalom – projekt pod nazivom "Otvoreno za održavanje" prikupio je građu zaostalu nakon rastavljanja paviljona prethodnih Bijenala a propituje pitanja zbrinjavanja, popravljanja i održavanja u kontekstu suvremene rasprave o postojećem građevinskom fondu i društvenoj praksi održavanja urbanog tkiva. Svaka daska i letva ima pripadajući QR kod povezan s online katalogom.

Francuski paviljon živopisna je mješavina blještavila i kiča u rekonstrukciji izmišljenog disko-kazališta budućnosti u kojem se održavaju predstave koje propituju identitet, rod i kolonijalno nasljeđe.

"Brigometar" Croatia osiguranja među 50 odabranih iz čitavog svijeta

Osobito važno priznanje u sklopu ovogodišnjeg Bijenala dobio je projekt "Brigometar" Croatia osiguranja, agencije Bruketa&Žinić&Grey i tvrtke Go2Digital, uvršten u grupnu izložbu "Time Space Existence" u organizaciji Europskog kulturnog centra, otvorenu u četvrtak 18. svibnja u Palači Mora. Riječ je o projektu nastalom u sklopu kampanje Croatia osiguranja koja se bavila istraživanjem mentalnog zdravlja a čine ga jedinstveni interaktivni citylight oglasi s ugrađenim kamerama i softverima baziranima na umjetnoj inteligenciji putem kojih prolaznici na ulicama gradova mogu izmjeriti razinu zabrinutosti. Svi kojima je izmjerena visoka razina zabrinutosti, u sklopu kampanje dobili su besplatan preventivni zdravstveni pregled u Croatia poliklinici u Zagrebu.

"Kompanije su važan dionik društva i izuzetno je važno da se pored svojih komercijalnih poslova bave i važnim društvenim pitanjima te da zauzmu svoje mjesto kod rješavanja problema i izazova današnjice", rekao je Davor Bruketa na svečanom otvorenju.

Ovaj već višestruko nagrađivani projekt u Veneciji je izložen na poziv organizatora, a uz bok rješenjima arhitekata, dizajnera, umjetnika i kreativnih profesionalaca iz više od 50 zemalja svijeta, među kojima su i Norman Foster Foundation, Harvard University i MIT. "Ova izložba u Veneciji je izuzetno važna jer okuplja najkreativnije, najzanimljivije ideje koje se tiču arhitekture, dizajna i urbanog prostora a bave se problemima današnjice. Velika je čast biti selektiran i biti prikazan ovdje u Veneciji", istaknuo je Bruketa.

Kao odgovor na klimatske promjene, projekti na ovoj izložbi istražuju nove tehnologije i metode gradnje koje smanjuju potrošnju energije, izlagači se osvrću na društvenu pravednost, predstavljanje životnih rješenja za raseljene zajednice, ispituju napetosti između izgrađenog urbanog okružja i prirode, a sve – kao i ostatak bijenala – s ciljem promišljanja novih načina življenja i arhitekture u suvremenom kontekstu.

Dio postava je i multivalentna izložba "Skice" Davora Senečića, koja posjetitelje Palače Mora dočekuje na galeriji drugog kata a uključuje ručno rađene arhitektonske i urbanističke skice stare 30 godina i video interpretaciju tih radova multimedijalnog umjetnika Ivana Marušića Klifa uobličenu u ambijentalnu audio-vizualnu prezentaciju.

Kako dodati ne samo godine životu već i život godinama?

Što želimo reći? Kako će ono što kažemo nešto promijeniti? I, što je možda najvažnije od svega, kako će to biti u interakciji s onim što drugi govore i međusobno se prožeti? Pitanja na koja su arhitekti, urbanisti i ostali sudionici 18. Bijenala arhitekture pokušali odgovoriti iznjedrila su, po riječima kustosice Lesley Lokko, izložbu koja zahtijeva određenu količinu energije kako bi je se moglo razumjeti a koja namjerno završava otvorenim pitanjem: Što dalje? Jer ova izložba, kako ističe njezina kustosica, nije obrazovni projekt, ona ne želi davati upute, nuditi rješenja ili dijeliti lekcije.

Umjesto toga, "Laboratorij budućnosti" Bijenala arhitekture 2023. želi biti interpretiran kao neka vrsta prekida, kao ruptura, kao agent promjene u kojemu razmjena između sudionika, izložbe i posjetitelja nije pasivna ni unaprijed utvrđena već se zasniva na međusobnoj razmjeni – "tom veličanstvenom i nepredvidivom obliku konfrontacije iz koje svi izlaze preobraženi i ohrabreni da krenu naprijed prema novoj budućnosti".

Što, dakle, dalje? Na 18. Venecijanskom bijenalu struka je dobila jedinstvenu priliku predložiti ambiciozne i kreativne ideje koje zajednički iscrtavaju put ka osmišljavanju pravednije i optimističnije budućnosti. Povijest arhitekture i priča o njoj možda jest, kao što kaže Lokko, nepotpuna ne uključi li u svoj narativ i do sada zanemarene glasove marginaliziranih, no s ovom je izložbom svakako ne samo dopunjena već i ispričana ispočetka, a time sasvim sigurno već sad i promijenjena – jer ideje i doseg ovogodišnjeg izdanja međunarodne izložbe arhitekture daleko premašuju zidove i fizičke prostore u kojima je postavljena.

18. Bijenale arhitekture u Veneciji ostaje otvoren do 26. studenog.