Dobrović, koji je rođen 1928. godine u Jelsi, svojim je donacijama povezao i na suradnju uputio te dvije muzejske institucije, pa je suradnja otvorila mogućnost razmjene umjetnina s ciljem da oba postava pruže cjeloviti presjek Dobrovićeva stvaralaštva, objašnjava se.

Likovna kritika verificirala je Dobrovićev opus kao jedan od najznačajnijih prinosa inače snažnoj geometrijskoj i konstruktivističkoj struji hrvatske apstraktne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, koja je započela djelovanjem grupe EXAT početkom pedesetih i nastavljena izložbama međunarodnog umjetničkog pokreta Nove tendencije.

Ostavši dosljedan u temeljnim umjetničkim i intelektualnim stavovima, Dobrović je u svojim istraživanjima bio inovativan, operativno inventivan i problemski radoznao. Tijekom pola stoljeća, radeći u serijama i opsesivno se posvećujući razradi određene teme, producirao je brojne reljefe, objekte, grafičke listove i slike, od kojih mnogi pripadaju antologijskom korpusu hrvatske neokonstruktivističke umjetnosti, kaže se.

Prvu izložbu imao je 1962. godine. Osim na izložbama međunarodnog pokreta Nove tendencije, sudjelovao je i na prestižnim izložbama u inozemstvu kao što su Venecijansko bijenale 1972. i Bijenale u São Paolu 1973.

Školovao se u Jelsi, Bolu i Splitu. Počeo je u Zagrebu studirati arhitekturu, ali je završio Ekonomski fakultet i studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu.

Galeriji umjetnina u Splitu 2006. godine donirao je 94 svoja rada, a 2010. godine rodnoj Jelsi zbirku od 60 djela, kao i obiteljsku kuću s autentičnim namještajem i više od 200 predmeta kulturno-povijesnog značaja.

Dobrovićeva obitelj aktivno je sudjelovala u izgradnji kulturnog identiteta mjesta Jelse. Djed Juraj i stric Stjepan bili su među utemeljiteljima jelšanske Narodne čitaonice 1868. godine, a ujak Ćiro Gamulin profesor splitske Muške realne gimnazije.