Fokus je na razdoblju između 1984. i 1994. godine, odnosno na desetljeće postojanja Galerije umjetnosti nesvrstanih zemalja Josip Broz Tito u tadašnjem Titogradu, koja je nastala potkraj razdoblja Hladnog rata da bi širila ideje nesvrstanosti, antikolonijalizma i novog međunarodnog poretka temeljenog na ideji transnacionalne solidarnosti.

Otvorena na Dan nesvrstanih, 1. rujna 1984., Galerija je u svojim prostorima, prilagođenim ateljeima ugostila tridesetak umjetnika iz nesvrstanih i zemalja u razvoju, koji su joj ostavili svoja djela. Donacijama je nastala zbirka s 800 djela iz 56 nesvrstanih zemalja i zemalja u razvoju, a darivale su je vlade nesvrstanih država, kulturne institucije, visoki državnici.

Nakon raspada Jugoslavije smanjila je aktivnosti i službeno se zatvorila 1995. Potom je osnovan Centar suvremene umjetnosti Crne Gore, danas Muzej suvremene umjetnosti Crne Gore, koji čuva njezinu cjelokupnu ostavštinu.

Zagrebačka izložba stavlja u dijalog različite vizije umjetnosti i budućnosti koje su paralelno postojale i razvijale se potkraj postojanja Jugoslavije, ostajući uglavnom nedovršene, "prepuštene fermentiranju u otkrivenim i neotkrivenim arhivima i muzejskim kolekcijama".

"Suprotstavljajući odabrane radove s arhivskim zapisima i fikcijom (obuhvatit će ih tekstualne interferencije pisca Luke Bekavca), izložba postaje prostor za imaginiranje nekih mogućih ishoda i historija prekinutih procesa", napominje se u najavi.

Izložba, koja će u MSU trajati do 10. ožujka, nastala je u suradnji s Laboratorijom kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja, projektom crnogogrskog muzeja kojemu je cilj ponuditi kolekciju umjetnosti nesvrstanih zemalja istraživačima, povjesničarima, arhivistima, ali i prikazivati je u umjetničkim i edukativnim programima.