"Intimnost" redatelja Andreja Nosova i dramaturginje Biljane Srbljanović kroz kratke priča o distanci, disciplini, privatnosti i novim odnosima u vremenu (samo)izolacije, istražuje što se promijenilo u životu i radu pojedinca i njegovom odnosu prema 'drugom' i sebi, ali i propituje je li moguće sačuvati intimnost u doba pandemije.

Nosov je izjavio je kako je odnos prema drugome ključan, jer je koronavirus osvijestila pojedinca da njegovi postupci imaju posljedice koje mogu značiti da se netko, zbog nečije sitne nepažnje, može razboljeti, završiti u bolnici ili umrijeti.

"Ta stalna prijetnja koja stalno postoji je užasna stvar s kojom se teško živi, čega smo svi svjesni kroz naše živote. Bilo je vrlo zanimljivo ispitivati s glumcima što to znači za čovjeka i kako se mijenjaju naši odnosi. I kad se svađamo, radimo li to slabije ili žešće, ili lakše opraštamo", rekao je Nosov.

Po Nosovu, predstava otvara brojna socijalna, psihološka i politička pitanja, a također dokazuje kako posljedice pandemije neće biti jednake u bogatim ili siromašnim zemljama.

"O tim razlikama moramo voditi računa. Povratak brizi o ljudima i da su ljudi važni mora biti prioritet. Jer u životu stalno trčimo, a zapravo otvaramo pitanje kako ništa od toga nije bitno. Možemo sjedati u maloj sobi s malim telefonom, i to mi je dovoljno za kontakt s cijelim svijetom. Možda je to prilika da se 'resetiramo', poput računala, odnosno promijenimo način i pristup, jer na koncu život se ispostavi vrlo kratkim. Važno je da se živi", naglasio je Nosov.

Dotaknuo se i završne rečenice u predstavi „Svi ostajemo iste budale“, naglasivši kako nitko zapravo ne zna što će se promijeniti u svijetu nakon pandemije.

"Tisuću puta su se u povijesti svijeta događale katastrofe i promijenilo se mnogo toga. Danas imamo mobilne telefone, a zamislite da ih nemamo? Da nemamo ovu tehnologiju? Ali i dalje kukamo. Teško nam je. A zamislite da smo u epidemiji prije dva vijeka, gdje ne bismo imali ništa. Stalno zaboravljamo što smo uradili, ne samo mi osobno, već i drugi. Čovječanstvo ide naprijed i ostvaren je nevjerojatan napredak i to je jako bitno pitanje", rekao je Nosov.

Nosov je pohvalio suradnju kroz projekt "Future Epics", jer je ponudila kreativnu razmjenu između umjetnika iz raznih zemalja, ali i različitih pogleda na kazalište. "Projekt sjajno preispituje naše naslijeđe, a i ova pandemija koronavirusa dio je tog naslijeđa. Uz to, pronalazimo novi jezik kako s novim, mladim generacijama komunicirati veličinu Dubrovačkih ljetnih igara. Na koncu, projekt nam je omogućio da radimo u vremenu kad kazališta zapravo nema", zaključio je Nosov.

U predstavi glume Leon Lučev i Jelena Graovac, a uz redatelja Nosova i dramaturginju Srbljanović ostatak autorskog tima čine Selena Orb (kostimografija i scenografija), Draško Adžić (glazba), Ognjen Aksentijević (asistent dramaturginje) i Selena Pleskojnić (izvršna producentica).

Projekt Future Epics kroz koji je ostvarena predstava sufinanciran je sredstvima programa Europske unije Kreativna Europa, a u sklopu kojeg će se na programu 71. Igara naći još dvije premijerne produkcije: plesna predstava „Zagrljaj“ švedskog Vitlycke centra za izvedbene umjetnosti u ponedjeljak 17. kolovoza u Lazaretima te „Grižula“ Marina Držića u režiji Saše Božića i Petre Hrašćanec te u izvedbi Festivalskog dramskog ansambla 20. kolovoza u parku Gradac.