Iako je i više nego očito da Sarajevo živi za festival i s festivalom (ulice grada noću su neprohodne, a redovi pred festivalskim kino blagajnama i dalje poprilični), dojma smo da je festivalska ponuda i veličina, koja je unatoč globalnoj ekonomskoj krizi i dalje impresivna, daleko nadrasla kapacitete grada i svih njegovih posjetitelja. Program nam se, barem na temelju onoga što smo stigli vidjeti, činio i više nego zadovoljavajući - zanemarimo li pokoji čisti promašaj u natjecateljskom dijelu igranog programa - udarne projekcije u udarnim terminima bile su posve ispunjene, ali dio dvorana (posebno onih u kojima se prikazivao dokumentarni natjecateljski program, kao i dobar dio filmova iz sekcije 'Novi tokovi') zjapio je poluprazan, čak i u atraktivnim večernjim terminima. Prava je to šteta jer Sarajevo uistinu nudi puno, od holivudskih gostiju i najvećih festivalskih hitova iz Cannesa i Berlina, do filmske egzotike i autora za koje će se tek čuti. Govori li nam to da je možda došlo vrijeme da festival sreže opseg programa ili podijeli manifestaciju u dvije cjeline koje bi se održavale u dva termina?

Također, ono što nije moglo a da nam ne upadne u oko, jest činjenica da su apsolutni vrhunci regionalnog programa prikazani u popratnoj selekciji 'U fokusu' ('Raj: ljubav', 'Ljubav', 'Samo vjetar', 'Iza brda', 'Alpe') koja nije u konkurenciji za nagrade. Srce Sarajeva ove je godine osvojio rumunjski film 'Svi iz naše obitelji' Radu Judea, jedan od naših apsolutnih favorita, ali ne bi li nagrada imala veću težinu da je dobivena u konkurenciji Hanekea, Seidla, Mungiua ili barem Fliegaufa?

Sarajevo zasigurno muku muči s izborom filmova koje nisu proslavili veliki festivali poput Venecije, Cannesa ili Berlina, a u zemljama ex-Yu očito ne uspijeva okupiti naslove koji bi im se činili dovoljno atraktivnima, pa, logično, baca pogled malo dalje od regije, prema istoku i sve zanimljivijoj turskoj kinematografiji koja je ove godine predstavljena s čak tri naslova ('Sadašnje vrijeme', 'Glas moga oca', 'Iza brda'). Unatoč kritikama da se time suviše rasteže pojam regije, za festival se to pokazalo odličnim potezom jer su sva tri turska filma uistinu vrlo dobra i turska se nacionalna filmska reprezentacija pokazala najjačom u natjecateljskom programu.

Dosadašnji program 'Panorama', pregled najvažnijih recentnih naslova sa svjetskih festivala, zamijenjen je jednako atraktivnim i slično koncipiranim programom 'Kinoscope' u kojem smo imali priliku gledati i jedan od najrazvikanijih filmova s ovogodišnjeg Cannesa 'Holy Motors' Leosa Caraxa.

Za razliku od navedenih, dojma smo da je program natjecateljskih dokumentaraca poprilično podigran. Brojnošću i kvalitetom program je neupitan, no čini se da se nije uspio izboriti za svoje mjesto kod publike, pa vjerujemo da bi u budućnosti valjalo razmisliti kako popularizirati dokumentarce za koje publika zasigurno postoji, što potvrđuje, između ostaloga, uspjeh ZagrebDoxa.