'Čitajući objavljenu prepisku između Miljenka Jergovića i Svetislava Basare (Tušta i tma, Laguna, Beograd 2014, četvrto izdanje), pročitala na str.465 sljedeće: 'Kao što nema nijednoga, ali baš nijednoga hrvatskoga pisca, da se zgrozi i užasne nad kriminalizacijom jednoga alfabeta. Kada sam upravo to učinio, zgrozio se, u jednoj svojoj kolumni, nedavno, i to ne nad kriminalizacijom ćirilice, nego nad notornom činjenicom da u Hrvatskoj djeluje Pen centar, koji o tome šuti, javila se predsjednica Hrvatskog Pen centra, Nadežda Čačinovič, ovdašnja filozofkinja, feministkinja i ljevičarka, i javno postavila pitanje tko to meni uopće omogućava da u Hrvatskoj objavljujem tekstove takvoga sadržaja?'

U nastavku Jergović govori kako su me u tomu podržale stotine anonimnih komentatora portala a zaključuje da Hrvatski Pen djeluje kao krinka fašizmu, iznoseći usput i gdje sam se rodila, čija sam kći i slično.

Ne želim obnavljati polemiku, stalo mi je samo do razjašnjenja da ni u kojem pogledu nisam osporila bilo kakva prava Miljenka Jergovića da živi, radi, objavljuje u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje pa ni vrsnoću njegovoga pisanja nego sam razmjerno suzdržano odgovorila osporavajući njegovo pravo na moralnu indignaciju kao opravdanje nimalo suzdržanog napada na mene koji se očito nastavio i u objavljenoj prepisci', stoji u pismu koji je redakciji poslala Nadežda Čačinović.