Prosudbeno povjerenstvo u obrazloženju podsjeća da je 'Crvena voda' Jurice Pavičića knjiga o nestanku jedne djevojke i o tome kako je taj nestanak promijenio živote svih onih kojima je ona bila važna. Priča je, ističu, veoma zanimljivo konstruirana.

'Svaki od njezinih dijelova ispričan je iz perspektive nekoga od likova koji u radnji sudjeluju. Ti likovi, međutim, ne pripovijedaju sami, nego se o njima govori u trećem licu, ali se donosi samo ono što oni mogu vidjeti i znati. Tako je stvorena i zanimljiva pozicija pripovjedača: u jednu ruku, njegove su intervencije svedene na najmanju mjeru jer se likovi nalaze u središtu pažnje; u drugu ruku, međutim, pripovjedač je sveprisutan, jer ipak on govori umjesto likova', stoji u obrazloženju.

To je pak, tvrde, važno zbog toga što je riječ o kriminalističkoj priči.

'Imamo posla sa zagonetkom koja se na kraju i razrješava, a čitatelj ni u jednom času nema dojam da mu je kazivač nešto zatajio ili da ga je nastojao dovesti u zabludu. Tako se fragmentarnost i nespoznatljivost ukazuje kao glavna osobina zbilje, a još više našega doživljaja te zbilje.'

O tome se, naime, u romanu najviše i radi, navodi žiri.

'Postoji inicijalna činjenica – nestanak sedamnaestogodišnje djevojke – i ta je činjenica za mnoge ljude važna, oni nastoje shvatiti što se dogodilo, ali svatko od njih uspijeva dohvatiti samo dio istine, složiti tek dio mozaika, dok im cjelina ostaje nedohvatljiva. A sve je to važno osobito zbog toga što se radnja zbiva u širokom luku od 1989. do 2016. godine, kad su se u našim stranama zbivale dramatične promjene – političke, društvene, ekonomske, ali i psihološke – pa pisac uključuje sva ta zbivanja u svoju priču i zapošljava ih kao materijal za gradnju likova ili kao pogonsko gorivo za pokretanje radnje', piše povjerenstvo dodajući da su likovi zato 'vrlo životni i uvjerljivi, a razlozi koji ih pokreću čitatelju su razumljivi'. Sama društvena zbilja, navodi se u obrazloženju, 'sa svim svojim kriminalnim, ali i herojskim aspektima – dočarana je također živo i plastično, tako da izgleda poznato, ali nipošto ne djeluje stereotipno'.

'Pisac je, naime, uspio izbjeći svaku deklarativnost, suzdržao se od slanja političkih poruka, pa je čak i one likove koji su mu odbojni kao društveni tipovi uspio prikazati kao ljude od krvi i mesa', tvrdi stručno povjerenstvo dodajući da roman ima 'i onu vrlinu koju je i inače u književnosti najteže definirati, pa onda i postići'.

'('Crvena voda') se čita glatko, bez napora, s uživanjem, a pri tome ostavlja u čitatelju traga. Čitatelj, naime, čini nam se, i jest najvažniji, pa mu ovu knjigu preporučujemo s punim uvjerenjem da neće požaliti ako je uzme u ruku', navodi povjerenstvo koje je većinom glasova odlučilo nagraditi Pavičića. U sastavu su bili predsjednik povjerenstva Stjepan Čuić, Julijana Matanović, Sofija Keča, Ingrid Lončar i Ivica Matičević.

Pored Pavičića, u uži izbor za nagradu ušli su Marina Šur Puhlovski ('Igrač', V.B.Z., 2017.), Hrvoje Hitrec ('Špilberk', Školska knjiga, 2017.), Dorta Jagić ('Veće od kuće', Hena com, 2018.), Mirko Marjanović ('Dom blaženog djeteta', Fraktura, 2017.), Julijana Adamović ('Divlje guske', Hena com, 2018.) i Drago Hedl ('Vrijeme seksa u doba nevinosti', Naklada Ljevak, 2018.).

Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu, gdje je završio i srednju školu. Diplomirao je povijest i književnost na Sveučilištu u Zagrebu, a od 1990. živi u Splitu i radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina. Prvi roman 'Ovce od gipsa', o ratnim zločinima u Splitu 1992., objavio je 1997. te je za njega dobio nagradu Gjalski. Vinko Brešan prema romanu je snimio film 'Svjedoci', a Pavičić je za njegov scenarij u Puli 2003. nagrađen Velikom zlatnom arenom. Objavio je još i romane 'Nedjeljni prijatelj', 'Minuta 88', 'Kuća njene majke', 'Crvenkapica' i 'Žena s drugog kata', zatim zbirke priča 'Patrolu na cesti i 'Brod u dvorištu'. Prema naslovnoj priči 'Patrole na cesti' snimljena je i petodijelna TV serija u režiji Zvonimira Jurića i u produkciji Kinorame, a na HRT-u se prikazivala 2016.

U splitskom HNK, osim toga, 2000. je praizvedena i Pavičićeva drama 'Trovačica' koje je prethodne godine osvojila nagradu za dramu Marin Držić, a iduće je godine autor objavio i sabrane tekstove iz svoje kolumne 'Vijesti iz Liliputa' koju u različitim novinama piše od 1994. u različitim novinama.

Ksaver Šandor Gjalski, pravim imenom Ljubo Babić, rođen je u Gredicama kraj Zaboka 26. listopada 1854. Književna nagrada Ksaver Šandor Gjalski ustanovljena je 1979., a od 1985. dodjeljuje se godišnje piscu najboljeg objavljenog proznog književnog djela u Hrvatskoj.