Proteklih dana u američke muzeje pohrlili su mladi naraštaji kolekcionara. Njih ne pogoni strast za otkrivanjem neke buduće umjetničke akvizicije, a vrijedna umjetnička djela tek su pozadina njihove proširene stvarnosti u kojoj moraju skupiti sve. Sve Pokemone!
Aplikacija Pokemon Go, u kojoj igrači svojim pametnim telefonima hvataju crtane likove i pritom koriste stvarni svijet tek kao pozadinu svoje proširene stvarnosti, trenutno u SAD-u dnevno ima 26 milijuna aktivnih korisnika, pa nije čudno da su u toj gomili lovaca muzeji pokušali pronaći svoje lovine.
Poke Stops, mjesta na kojima igrači hvataju likove i osvajaju bodove, u muzejima su trebala poslužiti kao mamac za mlađu generaciju potencijalnih posjetitelja. Činjenice ipak ne idu u prilog ideji da će jurnjava za Pokemonima zainteresirati igrače da se vrate kao posjetitelji, a izglednije je da je pravi razlog povećanje broja posjetitelja u sušnijim ljetnim mjesecima.
Njujorška MoMA je smjestila jedan Poke Stop ispred svojih vrata pa igrači ne moraju nužno ući u muzej. Za hvatanje njihovog drugog Pokemona i dodatne bodove ipak će morati zaviriti na trenutnu izložbu Tonyja Ourslera i Rachel Harrison.
Muzej umjetnosti u Philadelphiji ugostio je osam Poke Stopsa, a lovcima na Pokemone omogućen je ulazak u vremenski ograničenim terminima, kada se naplaćuje po principu 'plati koliko želiš'. Time se, kako je za The Guardian objasnila voditeljica digitalnog marketinga Chessia Kelley, očigledno nije željelo podizati prodaju ulaznica, nego privući posjetitelje da tijekom dostupnog vremenskog perioda usput razgledaju galerije.
No dok je termin 'plati koliko želiš' zabilježio značajan porast posjeta, ne može se ne primijetiti razlika između uobičajenih posjetitelja zamišljenih nad umjetninama i lovaca koji bezglavo jure hodnicima muzeja gledajući zaslone svojih pametnih telefona, na kojima je umjetnost u ovom slučaju samo pozadina.
Kao razlog za uključivanja u ludu potjeru za Pokemonima u Muzeju Morikami i Japanskim vrtovima s Floride navode kulturne veze, s obzirom na to da je Pokemone 1995. osmislio japanski dizajner igara Satoshi Tajiri. U muzeju tvrde da akcija daje pozitivne rezultate te da se igrači koji su dobili priliku 'sakupljati sve' na 15 Poke Stopsa u njihovom slikovitom krajoliku vraćaju kako bi vidjeli muzej i vrtove.
No nije sve baš tako idilično. Uobičajeni posjetitelji zgroženi su pojavom ljudi koji jure za Pokemonima te narušavaju mir i spokoj mjesta koje godinama posjećuju. O vandalizmu svjedoče fotografije s urezanim imenima timova na stablima, na koja se nerijetko i penju.
Iz Američkog memorijalnog muzeja Holokausta u Washingtonu zatražili su od programera igre da uklone Poke Stopse, smatrajući vrlo neprimjerenim to da posjetitelji na mjestu posvećenom žrtvama nacizma naganjanju Pokemone. Njihov direktor odnosa s javnošću Andrew Hollinger rekao je The Guardianu da tehnologija može biti važan alat za učenje te da muzej inače potiče posjetitelje da za vrijeme posjeta koriste pametne telefone, pomoću kojih su im omogućeni interakcija i dijeljenje sadržaja muzeja, no i da je sporna igra daleko izvan njihove obrazovne i memorijalne misije.
S ciljem privlačenja nove publike i stvaranja mlađe generacije posjetitelja, McNay Art Museum u teksaškom San Antoniju ne naplaćuje ulaz mladima do 19 godina, a dodatan poticaj za posjet su im Poke Stopsi. Neki od njih su skriveni u dvorištu, a drugi, koje u muzeju smatraju povijesnim i kulturnim markerima, smješteni su uz poznata umjetnička djela Pabla Picassa, Vincenta van Gogha i Claudea Moneta. Poke Stops su postali najpopularnija i najposjećenija mjesta muzeja, no nova je publika potpuno nezainteresirana za ostala vrijedna umjetnička djela pa osoblje zbija šale na račun skulpture Augusta Rodina 'Glava Pierrea de Wissanta', govoreći da je sigurno očajna jer nije izabrana za Poke Stops
