Redatelj 'Kosa' je Zijah Sokolović, koji ujedno tumači jednu od dvije uloge u komadu (Ray), a uloga Une pripala je Olgi Pakalović. Predstava je nastala u zajedničkoj produkciji sisačkog Doma kulture 'Kristalna kocka vedrine', Gradskog kazališta Sisak i Zijaha Sokolovića.

Kako se komad Davida Harrowera 'Kos' bliži kraju, tako oba protagonista skidaju sve sa sebe - i ostaju goli koliko samo dva čovjeka mogu biti. 'Kos' je komad koji govori o seksualnoj vezi koja transformira i paralizira. U procesu koji je koliko neizbježan, toliko i bolan, dolazi do izražaja potpuni obrambeni oklop koji su muškarac i žena pomno gradili tijekom 15 godina koliko se nisu vidjeli.

Gledatelj se nalazi u poziciji da promatra najdublje dubine njihovih duša. Tako nezaštićeni i drhteći, oni su potpuno ranjivi, tako da gledatelj osjeća kako bi trebao pogledati u drugom pravcu. S druge strane kako ne pogledati u njihovom pravcu?

Kazališna/teatralna, kao i emotivna golotinja koja se gledatelju prezentira u 'Kosu', ove je godine zaslužna za nagradu Laurence Olivier u Londonu. Time je 'Kos' tako oteo tu nagradu puno većim dramskim piscima današnjice. Za razliku od mnogih kazališnih komada ove sezone koji dekonstruira svijet s intelektualnim pretencioznostima, 'Kos' je teatar koji ima samo najosnovnije elemente: jednog muškarca, jednu ženu, jedno mjesto događanja u sadašnjosti i oči u oči konfrontaciju o događajima koji su davno u prošlosti. Oba karaktera nisu nešto posebno pronicljiva, ali ono što izlazi na površinu kao istina - manje je pitanje činjenice, već više pitanje osjećaja - i ta istina izlazi na vidjelo bez obzira na sve.

'Kos' je sjećanje na nešto što je po bilo kojoj legalnoj definiciji seksualno zlostavljanje. Riječ 'zlostavljanje' se spominje u komadu i istovremeno je gušeći faktor za oba karaktera te, kao većina riječi koje se upotrebljavaju, neadekvatna.