Knjiga 'Zagrebački tramvajci u koncentracijskom logoru Jasenovac' u kojoj je njezin autor Đorđe Mihovilović prikupio podatke o hapšenju radnika i njihovom odvođenju u logore predstavljena je u srijedu u Savezu antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske u sklopu obilježavanja dana sjećanja na žrtve Holokausta
Ravnateljica Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić rekla je da je autor i viši kustos Mihovilović nakon pomnog istraživanja i mukotrpnog rada prikupio biografske podatke popraćene fotografijama i dokumentima o hapšenjima i odvođenjima u logor, što je specifičnost te knjige koja govori o osobnoj tragediji pojedinca.
Prva hapšenja zagrebačkih tramvajaca, koji su uglavnom bili članovi komunističke partije, uslijedila su zbog njihova sudjelovanja u radu sindikata, radničkom pokretu, štrajkovima i borbi za bolji društveni položaj, rekla je predsjednica Upravnog vijeća Spomen-područja Jasenovac Nataša Mataušić. Uhićivanje radnika provodilo se u dva vala, u kolovozu 1941. i studenom 1944.
Po riječima Nataše Mataušić knjiga uz biografske priloge popraćene fotografijama i dokumentima donosi popis svih radnika ubijenih u Jasenovcu, te datume njihova rođenja i hapšenja.
Knjiga, kaže Mataušić, ne govori samo o prošlosti već govori i o sadašnjosti, kao i o odnosu društva prema ljudima koji su dali svoj život za ideale, pri čemu je jedina njihova krivica bila ta što su bili članovi komunističke partije.
'Priča je ovo o 60 ljudi koji su dali svoj život za nas', naglasila je Matušić.
Autor knjige Mihovilović rekao je da su radnici često bunili zbog loših radnih uvjeta. Dva velika štrajka izbila su 1936. i 1940. poslije čega su uslijedila masovna uhićenja pa su radnici završili u zatvorima i logorima s policijskim kartonom.
'Oni su bili prvi koji su pohvatani i otpremljeni u Jasenovac', rekao je autor knjige, koja je nastajala od ožujka 2005. kada je dobio pristup podacima dok se radilo na popisu svih jasenovačkih žrtava, što je ključni dio stalne muzejske postavke.
Autor je naglasak stavio na individualnu sudbinu svake žrtve, a ne na zločince. Kolektivna memorija nam ne daje čvrste dokaze i brojkama se može manipulirati, no ovim popisom ozbiljno se pristupilo u rješavanju problema, rekao je.
Mihovilović napominje da ni danas ne postoji potpuni popis preživjelih sudionika proboja logoraša iz Jasenovca 22. ožujka 1945.
No, nadogradnja je potrebna pa se pristupilo prikupljanju detaljnijih podataka o logorima. Primjerice, knjiga 'Sjećanje na Anđelu Heder' posvećena je kuhinjskim receptima nastalim u logoru Stara Gradiška u vrijeme trajanja najveće gladi.
Priprema se i projekt o Ćeliji broj tri, koji donosi priču o 58 logoraša zaključanih u ćeliju, osuđenih da umru od gladi i žeđi, što se događalo u logoru Stara Gradiška, gdje je među zarobljenicima bio i tramvajski vozač i narodni heroj Jakša Dugančić
Mihovilović kaže da u arhivi imaju podatke o 18.600 ljudi koji su stradali u Zagrebu tjekom Drugog svjetskog rata, od Židova do političkih protivnika tadašnjeg režima.
Žao mu je što svoj rad nije mogao proširiti na ostale tramvajske radnike, primjerice osječke i sarajevske.
'Naišao sam na zanimljiv podatak o Ružici koja je bila kondukterka u Sarajevu. Zgrožena slikom grada u kojem su ljude vješali po ulicama, upitala je što su skrivili, a to ju je odvelo u smrt u Jasenovcu', ispričao je Mihovilović .
