Književni ukus može otkriti puno toga o osobi, a s druge strane – može navesti i na potpuno pogrešan trag. Knjiga koju osoba lista u javnom prijevozu, naivno vjerujući da je nitko ne promatra, može biti slučajni odabir ili jednostavno pogrešna procjena, tvrdi Lee Speigel, kolumnist Huffingtonposta.

'Dovoljno je loše što ljudi pretpostavljaju stvari o životu pisaca bazirane na njihovim romanima, ali kad pretpostavljaju da nešto znaju o čitatelju, to je zbilja smiješno. Zapravo ne znate ništa o osobi, njihovom životu, zašto čitaju upravo tu knjigu i što misle o njoj. Kad biste imali priliku posjetiti njihov dom i vidjeti cijelu književnu kolekciju, možda biste mogli dobiti osjećaj kakva je osoba u pitanju, ali izdvojiti pojedinu knjigu i suditi o nečijem ukusu, u rangu je procjenjivanja osobe na temelju boje cipela. Očito mnogi i dalje sude o knjizi samo po koricama.

Saberite se, kulturni snobovi i hejteri! Ako već mislite da je čitanje korisna aktivnost, hvalite svakoga tko čita, bez obzira na vaše osobne preferencije. Ionako vas nitko nije pitao za mišljenje. Ako se opustite, možda uspijete naučiti nešto izvan vaše uobičajene 'sigurne' kulturne zone i otkrijete nešto izvanredno', napisao je Speigel.

U nastavku provjerite koje je knjige izdvojio kao najneugodnije štivo za čitanje u javnosti.

50 nijansi sive
Bez obzira što je loše napisan, nema reprezentativan erotski sadržaj, a i problematičan je po pitanju propitivanja patrijarhalnog sistema muške dominacije, bestseler E. L. James postao je bitna kulturološko referentna točka. Roman je omogućio nekima da se prvi put upoznaju s čarima BDSM-a, a ako se odvažite na nošenje knjige u javnosti, pokazujete vlastitu hrabrost i spremnost da vas kritiziraju samo zbog čitanja erotskog sadržaja. Ako otvoreno čitanje ove knjige može dovesti do veće osviještenosti po pitanju seksualnosti ili javne diskusije o žensko-muškoj dinamici upostave odnosa moći u stvarnom svijetu, možda bi svi trebali nositi kopiju i pokazivati je.

Biblija
Osim demonstracije prava na slobodu religijskih uvjerenja i tolerancije, postoji mnogo dobrih razloga zašto bi svi trebali pročitati Bibliju. Dag Söderburg, urednik magazina Bible Illuminated i uvjereni ateist, napisao je: 'Biblija ima puno veću moć od same crkve kao institucije, povezana je s našom poviješću i presudno je djelo našeg kulturnog nasljeđa. Naši zakoni, moralne vrijednosti, sve dolazi iz Biblije, svidjelo se to nama ili ne.'

Kuran
Gledati ispod oka nekoga tko čita Kuran, samo perpetuira štetne stereotipe zbog kojih raste mržnja, anksioznost i otuđenost. Umjesto da se to događa, pozdravljanje čitanja bitne literature koja nam koristi u proširenju znanja ima i kulturno-društvenu funkciju – pomaže ljudima da se osjećaju dobrodošlima u inozemstvu i da se oslobode straha.

Fantasy romani
Postoji stigma ljubitelja fantasy literature, iako je Tolkienova trilogija 'Gospodar prstenova' osvojila svijet. Mlađa publika obožava bogatu imaginaciju i magiju u fantasy romanima, a samo zato što ljudi stare i zamijenili su vjerovanje u zmajeve mržnjom prema svakodnevici i dosadnom poslu, ne znači da moraju prezrivo i svisoka gledati na čitatelje koje ne zanimaju stvarnosni romani ili na one koji još uvijek istražuju definiciju 'stvarnosti' kao takve.

Infinite Jest
Spisatelj David Foster Wallace postao je legendarno ime među hipsterima. Mnogi ga smatraju neprežaljenim književnim genijem, a određene grupe (tu se svojim izjavama najviše ističe američki romanopisac Bret Easton Ellis) smatraju njegov monumetalni roman 'Infinite Jest' sinonimom za pretencioznost. Istina je relativna i nebitna. Wallaceovi radovi neizostavan su dio suvremene kulture i intenzivno štivo, koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Uostalom, njegovi romani preteški su i preglomazni da bi se netko njima 'šminkao' vani. Kao i romane 'Uliks', 'Rat i mir', 'Zločin i kazna' - rijetko ćemo u javnosti uočiti nekoga tko ih čita, a kamoli nosi kao 'fora' aplikaciju na majici.

Dan Brown
Postoji razlog zašto je upravo on prodao knjige u milijunskim izdanjima, naime, prilično su napete i generalno, prosječnoj čitateljskoj publici – prijemčljive. Dobar triler nije 'guilty pleasure', već originalni adrenalinski stimulans. Dante, Da Vinci, Templari, sve su to vrlo rado čitane teme, a Brown ih inkorporira u zgodne slagalice i zagonetke, bez potrebe da pokaže ili dokaže da je njegova literatura 'nešto više' od toga.

Mein Kampf
Hitler je bio izopačena osoba i monstrum, osoba koju je lako osuditi i na temelju njegovih riječi, koliko i posljedičnih djela. Ako nastojimo proučiti zlo, možda ga možemo shvatiti i u budućnosti prepoznati i spriječiti.