Proces pisanja tih pisama trajao je čitavih devet godina, govori autor
Autor Kruno Čudina u novoj knjizi 'Pisma za njih' (Fraktura, 2021.) progovara u epistolarnoj formi – pismima koja upućuje ključnim stvarnim ili fiktivnim osobama iz svoje biografije. Ova knjiga pisana je sa strašću čovjeka kojemu je jezik jedini preostali prostor susreta sa svima koji izostaju i nedostaju. Neki od njih više nisu među živima ili im se postojanje greškom nije ni dogodilo; mnogi su u udaljenim svjetovima do kojih se može samo riječima; mnogi u prošlosti koja se neće ponoviti ili u budućnosti za koju su šanse minimalne – ali svi su itekako prisutni u emocionalnom registru autora koji im se mora obratiti jer su, na ovaj ili onaj način, njegova najživlja sadašnjost. Pišući svoja pisma, Kruno Čudina jezikom se koristi kao alatom kojim je moguće prevladati apatiju i nijemost svijeta, učmalost duha, površnost ovodobne komunikacije, distancu ove ili one vrste i sve ono drugo što nas čini manje ljudima, a više činovnicima kolektivnog. 'Pisma za njih' potresna je, moćna, filigranska proza sastavljena od pisama koja ne traže odgovor, ali će sasvim sigurno naći svoje mjesto među poklonicima prave, istinske književnosti koja jezikom poražava ravnodušnost svijeta.
Evo što je autor izjavio o novoj knjizi:
'Probijati se do same srži, činiti to kroz sebe, kao i kroz druge ljude. Neprestano hvatati daljinu i bivati u širenju vlastitog uma i duha. Razotkrivati se, pronalaziti se, izgubiti se da bih se pronašao, to je ono što sam nastojao dosegnuti pisanjem ovih pisama. Izgubiti proizvoljnu ideju o tome tko i što zaista jesam. I tko i što oni (drugi ljudi) zaista jesu. Kroz tu korespondenciju, a ona je išla u svim smjerovima, htio sam dotaknuti svaku 'živu ranu' na čovjeku-kao-biću, počiniti sveobuhvatno spajanje svijeta koji mi sami cijepamo, razdvajajući se tako jedni od drugih. Proces pisanja ovih pisama trajao je skoro punih devet godina. Počelo je iznenada, samo sam jednog dana napisao prvo pismo. Nikad prije nisam pisao pisma, tako da je ovaj put forma pronašla mene. Počeo sam shvaćati da pisma itekako uspješno korespondiraju sa suvremenim društvom, ali da bi jednako bliski odnos mogla ostvariti u bilo kojem povijesnom trenutku. Što se tiče aktualne književne scene, ona je također dio društva. 'Pisma za njih'' su potencijalno svačija autobiografija. Moja u potpunosti jesu, a na svakom pojedincu, pa i onom koji nije izravno adresiran u njima, na svakom je da odluči da li će uroniti u njih cijelim svojim bićem i iznalaziti sebe iznova i iznova. Prvo se svatko od nas mora usuditi izgubiti uobičajenu predodžbu o sebi samom. To je jedini način.'
Kruno Čudina rođen je 1979. godine u Zagrebu. Studirao je filozofiju i francuski jezik i književnost, kao i španjolski jezik i književnost, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi i djeluje kao savjetnik za međuljudske odnose i kulturnu razmjenu. Piše poeziju, kratke priče, romane i eseje te zapise mističkog karaktera. Također je napisao veliki broj kolumni sociološko-filozofsko-političko-kulturnog karaktera, objavljenih na portalu Radio Gornji Grad, skupljenih u rubriku naziva Dok gulim krumpir (sjećanja na sutra). Bio je jedan od pokretača i osnivača književnog pokreta Eventualizam. Dosad je objavio četiri romana: Bdjenje, Aora komunikacije (2008.), Nije bilo dovoljno, Naklada Ljevak (2010.), Civilna opasnost, V.B.Z. (2015.), Lomeći kamenje, Hena com (2019.), te mnoštvo kratkih priča i poezije u većini relevantnih hrvatskih kulturnih časopisa, na internetskim portalima za književnost, kao i u raznim antologijama i zbirkama. S romanom Nije bilo dovoljno ušao je 2011. u izbor za nagradu Meša Selimović. Neprekidno piše.