Ksenija Marinković podrijetlom je iz Virovitice, a u ZKM-u je provela cijeli svoj glumački vijek. U tom je kazalištu ostvarila svoje najbolje uloge, uglavnom zahtjevne i slojevite, i dosegla svoju punu glumačku zrelost, primjerice, za ulogu u predstavi 'S druge strane' Nataše Rajković i Bobe Jelčića dobila je 2007. nekoliko nagrada - nagradu Marul za glumačko ostvarenje, Nagradu Veljko Maričić za najbolju žensku ulogu te Vjesnikovu Nagradu Dubravko Dujšin.

Učila je od Rade Šerbedžije koji ju je prije 15 godina, kaže, uključio u projekt 'Kralj Lear' kazališta Ulysses gdje igra Learovu kći Goneril, a kasnije i od Mire Stupice i Božidarke Frajt. Smatraju je velikom i ozbiljnom glumicom koja pažljivo radi na detaljima i s lakoćom i jednostavnošću gradi i najkompleksnije karaktere. Posvećena je svom poslu, a njezin prirodni stil glume postao je ne samo njezin zaštitni znak nego i cijelog ZKM-ovg ansambla.

Cijelo je vrijeme bila vrlo aktivna i na filmskoj i televizijskoj sceni. Glumila je u desetak filmova ('Neka ostane među nama' Rajka Grlića, 'Zapjevaj nešto ljubavno' Gorana Kulenovića, 'Moram spavat', anđele' Dejana Aćimovića) i dvadesetak televizijskih serija, filmova i televizijskih drama ('Bumerang', 'Odmori se, zaslužio si'...), a tijekom ovog ljeta snimit će s Nebojšom Glogovcem i Dejanom Aćimovićem svoj novi film 'Ustav RH' u režiji Rajka Grlića.

Na pitanje što joj znači prelazak iz ZKM-a u kojem je provela punih 26 godina u našu najveću nacionalnu kazališnu kuću u trenutku kada doživljava svoju glumačku zrelost, Ksenija Marinković odgovorila je da joj je to izazov, no nema velikih očekivanja, osim što se raduje da će glumiti na sceni na kojoj još nije radila.

'ZKM je bio moj život, mjesto moje elementarne ljubavi prema kazalištu, ali kad su me Ivica Buljan i Dubravka Vrgoč pozvali u HNK, to mi se učinilo vrlo zanimljivo i nisam mogla odbiti njihov poziv. Svatko bira svoj put, a meni se učinilo da bi u ovom trenutku bilo dobro za mene da odem u HNK i oslobodim mjesto mlađim kolegama. Još dok sam bila v. d. ravnateljice ZKM-a primili smo nekoliko mladih glumaca na stručno usavršavanje, što se pokazalo dobrim potezom. Mislim da je smjena generacija i općenito preslagivanje kockica u kazalištu prirodno i dobro jer donosi novu energiju', kaže Ksenija Marinković.

O predstavi 'Bella figura', svom HNK-ovskom debiju, Ksenija Marinković kaže da 'ništa ne smije otkriti', osim da u komadu glumi majku jednog od likova i da će premijera biti 6. studenog. To je najnoviji tekst francuske spisateljice, dramatičarke i scenaristice Yasmine Reza čiji su komadi prevedeni na više od 35 jezika i igraju se na pozornicama širom svijeta. Za svoje komade dobila je neke od najvećih svjetskih priznanja poput kazališnih nagrada Molière, Tony i Laurence Olivier te Césara za najbolju filmsku adaptaciju. Objavila je i sedam romana, a hrvatska publika upoznala ju je preko izvedbi njezinih drama 'Art', 'Bog masakra' i 'Razgovori nakon pokopa'. 'Bella figura' priča je o ljubavi, nevjeri i bankrotu, a praizvedena je ovog proljeća u Berlinu u režiji slavnog Thomasa Ostermeiera na sceni Schaubuhne.

Na pitanje kako iz današnje perspektive vidi svoj glumački život u ZKM-u gdje je ostvarila brojne sjajne uloge i afirmirala se kao glumica, Ksenija Marinković prisjetila se početaka naglasivši da je u ZKM-u naučila sve što zna i da njezin prelazak u HNK ne znači i definitivan raskid s tim kazalištem u kojem će i dalje igrati u nekim svojim predstavama.

'Došla sam u tadašnji Omladinski kulturni centar, današnji ZKM, prije 26 godina, odmah nakon Akademije, s cijelom generacijom sjajnih glumaca, od Renea Medvešeka i Vilija Matule preko Marice Vidušić i Suzane Nikolić do Urše Raukar. Zajedno smo radili i učili, rasli i razvijali se, tu sam naučila sve što znam – odnose s kolegama, redateljima i drugim kazališnim umjetnicima, važnost suradnje i razmjene ideja, timski rad, život u zajednici', ističe glumica.

'Došavši u angažman u ZKM potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, razmišljala sam o ulogama kao o radu na sebi pa mi je svaka uloga jednako važna. Igrala sam u 70-ak predstava i ne želim raditi neke rekapitulacije, to ću raditi u mirovini. Pamtim da je sve bilo dobro, od hit predstave 'Magic & Loss' Eduarda Milera na samom početku moje karijere početkom devedesetih, preko nagrađivane 'S druge strane' Bobe Jelčića i Nataše Rajković, koja se igra već deset godina, pa do novijih poput 'Moj sin malo sporije hoda' Janusza Kice", prisjeća se Ksenija Marinković spominjući i ostale predstave kao što su 'Kako smo preživjele', 'Galeb', 'Leda', 'Žena bez tijela', 'Žuta crta', 'Idiot', 'Garaža', 'Zagrebački pentagram', 'Krijesnice'...

'Glumila sam milijardu uloga i sve ih volim! Ne mogu nijednu posebno izdvojiti jer mi je svaka donijela neko zanimljivo i vrijedno iskustvo, i otvorila mi nešto novo u životu. ZKM je bila moja obitelj i tako će ostati, pa nemam osjećaj da odlazim nekamo zauvijek, to mi izgleda kao da idem negdje raditi, a onda se vraćam obitelji', poručuje Ksenija Marinković dodajući da joj se čini kao da je s prelaskom u HNK zaokružila jedan ciklus.