'Sat' sadrži brojne scene satova koji postaju označitelji prostora, kao Big Ben, potom krupne kadrove ručnih satova ili pak ljudi koji žure ili kasne užurbano gledajući na sat, ali i koji se nakon jutarnjeg rastezanja grle i prekidaju intimnosti zbog vremena. Tu su također scene u kojima se samo govori o tome koliko je sati ili se sat vidi u pozadini, a najbolje od svega, video je montiran tako da je u svakoj minuti na njemu isto onoliko sati koliko i kod gledatelja koji ga promatra.

Ta 'epska montaža', kako su je, među ostalim, nazvali, premijeru je imala 2010. upravo u Londonu, u kojem Marclay živi i radi, a godinu kasnije autor je na Venecijanskom bijenalu za nju osvojio Zlatnog lava.

Galerija White Cube, u kojoj je prvoj prikazan, video je ubrzo nakon njegove premijere stavila na prodaju. Nudilo se šest primjeraka po cijeni od 467.500 dolara.

Jednoga su zajednički kupili pariški Centar Pompidou, Izraelski muzej u Jeruzalemu i londonski Tate Modern, ali Marclay nije želio da se postavi u Tateu zbog mogućih problema s akustikom prostora. Muzej je 2016., međutim, otvorio novi odgovarajući prostor pa će se 'Sat' u njemu moći pogledati od 14. rujna do 20. siječnja 2019.

Dosad je izlagan tridesetak puta diljem svijeta, redovito izazivajući ogromnu pažnju publike.

'To što se 'Sat' odvija u stvarnom vremenu gledatelja tjera da odluči koliko će dugo ostati, hoće li otići ili si može priuštiti da zbog njega zakasni na idući dogovor, što je posve suprotno načinu na koji vas većina filmova tjera da zaboravite na vrijeme jer vas priča na ekranu posve uvuče', pojasnio je Marclay prije londonske izložbe, dodajući da je u svojoj srži 'Sat' 'meditacija o vremenu'. U njemu su i isječci iz mnogih kultnih filmova, poput 'Taksista' Martina Scorsesea, 'Točno u podne' Freda Zinnemana ili 'Paklenog šunda' Quentina Tarantina, a u gornjem trominutnom dijelu našao se, među ostalim, Richard Gere u sceni iz 'Američkog žigola'.