U petak je u riječkom MMSU otvorena izložba Sanje Iveković 'Make Up – Make Down', utemeljena na 12 ranih videoradova umjetnice koji se nalaze u fundusu MMSU-a, a proširena za ovu priliku i radovima iz kolekcija institucija, galerija te privatnog arhiva same umjetnice.

Kustosice izložbe su Branka Benčić (ravnateljica Muzeja) i Sabina Salamon.

Na samo otvorenje izložbe smo zakasnili (putovali smo sa sajma knjiga u Puli, otkuda smo danima izvještavali). Novi list piše kako je na otvaranju viđena i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, no samo kao posjetiteljica, bez protokolarnog obraćanja. Bila je tu, dakako, i sama umjetnica Sanja Iveković, koja je izložbu otvorila kratkim govorom, citirajući jednu rečenicu iz svoga rada iz 1979. godine, koju prenosimo onako kako je i napisana u radu, s pravopisnom greškom: 'Činjenica da se danas naglašava potreba za večom disciplinom i odgovornošću govori nam o tome koliko u nas još uvijek ima ponašanja koja nisu u skladu sa proklamiranim ciljevima.'

Nakon umjetnice, govorile su i kustosice izložbe, uz autoricu i voditeljicu otvorenja Jelenu Androić te pročelnika Odjela za kulturu Grada Rijeke Ivana Šarara.

Otvaranje izložbe Sanje Iveković privuklo je interes mnogih Riječana. Retrospektiva važne umjetnice dobro je osmišljena i postavljena, a osim u njezin opus, daje nam uvid i u stanje video-art scene tih godina. Na visećim prozirnim trakama postavljenima uokolo u muzeju, koje izgledaju vrlo efektno, može se tako štošta informativno pročitati o prvim video-radionicama umjetnika u Motovunu sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao i o video-artu uopće te umjetničkoj praksi Sanje Iveković. Efektno su postavljeni i televizori na kojima se prikazuju autoričini radovi: stoje na prozirnim postoljima pa izgleda kao da lebde u zraku.

Autorice postava i vizualnog identiteta izložbe su Maša Poljanec, Roberta Bračun i Nina Bačun iz umjetničke organizacije OAZA.

Neki se videoradovi, pak, prikazuju projekcijom na zid, poput onog iz 1978. godine koji donosi prikaze devetominutnog, gotovo ritualnog šminkanja autorice, kojoj se pritom ne vidi lice. Po tom je radu izložba i dobila ime. Na izložbi se može pogledati i čuveni rad autorice Osobni rezovi, kojega je 1982. uživo prikazala na jugoslavenskoj televiziji, kao i rad Slatko nasilje iz 1974., prvi video rad autorice u kojemu je postavila crne zatvorske rešetke pred televizijski monitor na kojemu je emitiran propagandni program Radiotelevizije Zagreb.

Video-retrospektiva Sanje Iveković donosi nam, dakle, njezine rane videoradove, u kojima se bavila televizijom, svakako najutjecajnijom državnom institucijom toga vremena, i to u doba fascinacije kamerom, novim medijima i video-artom uopće. Izložbu čine rani antologijski video radovi iz sedamdesetih, nekoliko video radova iz osamdesetih koji su realizirani samostalno ili u suradnji s Daliborom Martinisom, te jedan primjer iz ratnih devedesetih, rad Opća opasnost (sapunica) iz 1996. godine. Kustosice su u izložbu uključile i neke autoričine videoperformanse u kojima je video konstitutivni faktor, zatim fotografije, autoričine skice za izvedbe performansa i sl.

U sklopu izložbe, koja u MMSU-u ostaje otvorena do 5. veljače sljedeće godine, prikazuje se i filmski program, dijelom u MMSU-u, a dijelom u Art-kinu, kojem je kustosica Tanja Vrvilo.