'Novi prostori kulture gradska su ustanova koja na jednom mjestu otvara prostor za one koji kulturu i umjetnost proizvode, one koji je promoviraju, one koji je interpretiraju i arhiviraju, ali i one koji u njoj žele sudjelovati i uživati iz publike, nešto o njoj naučiti ili dobiti priliku da je stvaraju u profesionalnim uvjetima', stoji u opisu Novih prostora kulture na službenim stranicama ove nedavno uspostavljene ustanove u Zagrebu.

Tim smo se povodom našli s Hrvojem Laurentom, njezinim privremenim ravnateljem, da nam razjasni čime se već bave i čime će se baviti u budućnosti. Laurenta ima bogato upravljačko iskustvo iz dana Zagreb Film Festivala, a oko sebe je okupio malenu ekipu mladih i motiviranih ljudi koji zasad rade u gerilskim uvjetima. Budući da im je ured u Ciboninom kompleksu tek, kako kaže, nakupina stolova, sastali smo se u obližnjem belgijskom pubu. Dugo smo se dogovarali i vremena nije bilo puno, no agilni nam je ravnatelj uspio otkriti trenutačne i buduće zadatke Novih prostora kulture.

Bili ste jedan od simbola Zagreb Film Festivala i kina Europa, a nedavno ste odlučili završiti s tom pričom. Kako je došlo do toga, odakle vi ovdje?

Došlo je do zasićenja, nestalo je radosti. Prošlo je 20 godina, jednostavno se nisam više vidio tamo. Ipak, ostao sam još malo manje od godine dana da odem na fer način, da sve zatvorim, posebno 20. izdanje ZFF-a, dakle još smo dugo surađivali. Otišao sam bez ikakve ideje i plana, htio sam se samo dobro odmoriti. Paralelno s time radim u panelu za odabir i monitoring Europskih prijestolnica kulture, što je lijep posao. Odjednom je došao poziv iz Grada, a bio sam na brodu za Vis, na kojem sam htio dovršiti doktorsku disertaciju, i pitali su me bih li bio privremeni ravnatelj nove ustanove za kulturu, doslovno iz vedra neba. Predstavljeni su mi planovi i ideje i vrlo brzo sam shvatio da se radi o baš lijepoj, dobroj i potrebnoj priči. Premda sam bio dio radne grupe Programa razvoja kulture Grada Zagreba do 2030. godine, nisam znao da će se oformiti ustanova. Svi smo mi izrazili želju za boljim upravljanjem postojećim prostorima, za novim prostorima i širenjem kulture u kvartove, odnosno za decentralizaciju. Kad pogledaš mapu kulturnih institucija, to je sve, izuzev centara za kulturu, uži i širi centar grada.

Kako je na periferiji?

Postoje veliki kvartovi poput Svete Klare koji nemaju ni knjižnicu, kamoli kulturni centar. Ideja je da se makar za početak, na dva-tri dana, tamo dovede kultura i da vidimo kako će to funkcionirati. Želja nam je redovito to raditi.

Kako ste to zamislili?

Projekt se zove Zagrebački kvartovi kulture, a ove godine obuhvaća šest kvartova. To će biti trodnevna događanja na ozbiljnoj razini. Cijeli program, primjerice, otvaramo Filharmonijom u Novom Jelkovcu, a pridružit će im se izvođači poput Zagrebačkih solista, Metaklape, benda Dementronomes... Filmske projekcije bit će na ozbiljnim platnima, ne mislimo raditi s uredskim projektorima. Bit će i dosta kazališta i suvremenog cirkusa. To je jedan krak toga kako ćemo raditi po kvartovima. Drugi krak je mapiranje prostora svih mjesnih zajednica koji imaju više od 200 kvadrata, a takvih ima više od 100 i svi su izvan centra grada. Obići ćemo te prostore i vidjeti s lokalnom zajednicom može li se tamo redovito odvijati kulturni program. Takva priča već je spremna u kvartu Horvati-Srednjaci, u kojem će sredinom sljedećeg mjeseca krenuti kvartovsko kino u genijalnom prostoru mjesne zajednice i u suradnji s njima - jednom u dva tjedna će se odvijati do ljeta, a radi se o pilot-projektu.

Dakle, kreće se od nule?

Ova godina cijela je pilot-godina, nikad se tako nešto nije događalo. U nekim je kvartovima teško doći do aktera koji mogu pomoći ili dati savjet. Recimo, predsjednik mjesnog odbora u Jelkovcu kaže nam da su tamo jedino političari pred izbore dovodili nekakve bendove. Pitaj boga kako će ljudi to doživjeti, ali moramo ustrajati i iz godine u godinu raditi bolje i više.

Jedan od programa je i Žarište, program u klubu Kontesa. Možete li reći nešto više o tome?

Žarište je vezano uz glazbenu scenu suvremene autorske glazbe. Svjesni smo da se mnogo prostora zatvorilo u posljednje vrijeme, ali isto tako da nema dovoljno publike koja bi pokrila sve što imamo u Zagrebu. Imamo izvrsne izvođače, ali nam nedostaje jak sustav koji bi ih učinio vidljivijima te koji bi sustavno razvijao publiku za ovaj tip programa. To je samo početak šire priče oko glazbene scene, to je pilot-program u klubu Kontesa. Imat ćemo tri koncerta u petom i tri koncerta u šestom mjesecu, ali je ideja da se osigura stalni prostor manjeg kapaciteta - da to bude mali kulturni centar vezan uz glazbu. Planiramo masterclassove glazbenika, okrugle stolove, promocije knjiga vezanih uz glazbu, probe bendova... Jednom riječju, da to, kao što ime govori, bude žarište. Želimo pomoći izgradnji scene.

Ipak, mediji neskloni lokalnoj vlasti okarakterizirali su čitav projekt kao nepotrebno gomilanje administracije.

Gradski ured za kulturu ne organizira niti može organizirati događanja. On također ne vodi niti smije voditi prostore kulture, za to postoje ustanove koje se bave time. Ti mediji nisu svjesni koliko nas novih stvari u kulturi čeka, moralo se to nekako usustaviti. Naprimjer, u sljedećih šest-sedam godina samo Novi prostori kulture imaju sedam-osam prostora, a to nije sve, stalno nam javljaju iz raznih gradskih ureda o novim prostorima. Tko bi to sve vodio? Kad govorimo o prostorima, u sklopu nove gradske knjižnice Paromlin bit će dvorana od 400 mjesta, izložbeni prostor od 200 kvadrata, nekoliko apartmana za umjetnike, niz ureda i tri multifunkcionalna prostora. Tim dijelom Paromlina bavit će se naša ustanova, a za to trebaju posebno znanje i kapacitet. Obnavlja se kino Kalnik, u kojem će biti multifunkcionalna dvorana za kulturu i lokalnu zajednicu. U Draškovićevoj ulici uređuje se galerija za suvremenu umjetnost od otprilike 350 kvadrata. Gradimo Interkulturni centar na staroj tržnici Trnje, odmah iza Palače pravde. U bloku Badel je prostor Pjenice, gdje će biti centar za izvedbene umjetnosti. U staroj tvornici Pluto na Branimirovoj postoji ogroman prostor predviđen za rekonstrukciju, a postat će veliki multifunkcionalni prostor. Postoji ideja s pothodnicima u Novom Zagrebu, postoje tržnice koje nisu perspektivne, gdje se može napraviti ateljee za umjetnike ili mjesta za probe bendova. Dosad je bila praksa da je jedna zgrada imala svoju ustanovu, što je koncept koji je pregazilo vrijeme. Primjerice, u Parizu većina pariških muzeja ima jednu, krovnu ustanovu. Puno sam toga vidio dok sam se bavio Europskim prijestolnicama kulture, od Poljske do Portugala, sve ide u tom smjeru da se smanji administracija. Ako mislimo sve te prostore dignuti na visoku razinu, netko to mora napraviti. Dobro je da je to ustanova jer imamo sigurnost, zaleđe, da možemo planirati godinama unaprijed.

Neovisno o tome hoće li se promijeniti vlast, to ostaje kao zalog za budućnost.

Tako je. Odluku o osnivanju ustanove donijela je Gradska skupština u listopadu prošle godine, to nije bio hir. Službeno smo počeli raditi 2. siječnja, a statut nam je stupio na snagu prije manje od dva mjeseca. Treba nam vremena da posložimo stvari, ali vremena nemamo. Radimo otvorena srca, imamo iskustva i znanja, izvući ćemo to.

Ne čini li vam se to kao prevelik zalogaj? Nema vas puno, vidim.

Bit će nas! Imamo veliku podršku Gradskog ureda za kulturu, zapošljavanje je u planu, ljudski resursi su u planu, no procedure i zakoni su takvi da stvari ne idu brzo. Prvi put sam se susreo s tim, nisam nikad radio u gradskoj ustanovi. S jedne strane to mora biti tako, ipak se radi o javnim sredstvima. Postoji mjesto za napredak, ali to je situacija s kojom se susreću sve ustanove na području Hrvatske. Skoro za svaku odluku ili pravilnik moramo čekati osam dana, i tako cijelo vrijeme, nema druge. Imamo sreće što će prostori dolaziti postupno, znamo sve do 2030. godine. Nećemo otvoriti pet prostora u istom mjesecu. Izgradnja je također problem, a danas nije lako renovirati ni kupaonicu.

Da, treba izbjeći manjkavosti kakve ima, naprimjer, Muzička akademija.

Veseli me to što je suradnja s arhitektima fantastična, slušaju i uvažavaju ideje koje dolaze s kulturne scene. Moramo imati u vidu to da se zadnjih desetljeća nije gradila kulturna infrastruktura, a ona je specifična - nije isto napraviti kazalište ili trgovački centar. Potrebna su posebna znanja.

A je li vam neki od prostora posebno prirastao srcu?

Dva su! Paromlin je projekt na svjetskom nivou, 36 tisuća kvadrata, jedna od većih knjižnica u Europi, to je sjajno. Ono što mi je posebno drago je Interkulturni centar, koji će biti na staroj tržnici Trnje, zamišljen kao sjecište svih kultura koje danas imamo u Zagrebu. On će se projektirati na participativan način, što znači da neće arhitekti jedini imati riječ, nego će se prvo raditi podloga istraživanjem potreba susjedstva, šireg susjedstva, potencijalnih korisnika, udruga i organizacija. Zapravo ćemo putem radionica, fokus-grupa i anketa razmišljati o tome što je točno tamo potrebno. To je noviji pristup gradnje, malo se takvih stvari gradilo. Cilj nam je uključiti zajednicu. Prva faza projekta trebala bi biti gotova do kraja 2025. ili početka 2026. godine. Također ćemo mnogo raditi na modelima upravljanja, probat ćemo uključiti sve aktere scene. Svaki prostor je specifičan, treba vlastiti model. Ne želimo biti hermetični, želimo biti otvoreni za sve.

Kad govorimo o otvorenosti, imate li ideju kako uključiti naše nove sugrađane?

To je upravo to - Interkulturni centar! Gledat ćemo da ih uključimo i u drugim prostorima, ali moramo vidjeti i što žele stanovnici kvartova, treba naći balans. Želja nam je pokazati ljudima da naši novi sugrađani nisu samo dostavljači i radnici na gradilištima, nego da dolaze iz zemalja s tisućljetnom kulturom. Neće to biti tulumara za strance, već mjesto na kojem mogu pokazati odakle dolaze. Među njima ima umjetnika, pokušat ćemo ih identificirati. Priča Interkulturnog centra ipak će biti šira od umjetnosti, u skladu s tradicijom tog prostora. Volio bih da to bude mjesto susreta, primjerice povremene OPG tržnice, buvljaci ili kuhinje na otvorenom novih sugrađana. Dugoročna ideja je da to područje postane novi centar grada, da to bude prelazak Zagreba preko željezničke pruge, koja nam razbija grad na dva dijela, doslovno i metaforički.