Pretkonferencijski dan služi kontekstualizaciji onoga čime će se baviti konferencija, izgradnji znanja na području kulturnih politika i stvaranju podloge za diskusije, rekla je Katarina Pavić iz Saveza udruga Klubtura, koji organizira skup uz Savez udruga Operacija grad, Pravo na grad i Kooperativu – regionalnu platformu za kulturu, u suradnji s European Cultural Foundation i Heinrich Boell Stiftungom.

U Hrvatskoj nisu problem samo zastarjele strategije kulturne politike, nego i redundantan pogled na kulturu, a iako posljednjih godina postoje tendencije poboljšanja, potrebno je povezati razine kulturnog djelovanja, dinamizirati kulturne institucije i otvoriti ih većem broju umjetnika, kulturnih radnika i građana, ocijenila je Pavić. Kultura bi trebala biti aktivni društveni igrač, ona nije isključivo razonoda i naše slobodno vrijeme, nego nam daje identitet kao građanima i mobilizira nas na neko djelovanje, istaknula je.

Po njezinim riječima, konferencija neće rezultirati deklaracijom o kulturnoj politici, no želi potaknuti kulturne radnike na aktivizam i na jednoj razini omogućiti da se ljudi bolje educiraju o tom području.

Tomislav Domes iz Prava na grad smatra da su u Hrvatskoj postignute značajne institucionalne inovacije, vezano uz Pogon - Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, prvu instituciju koju je Grad osnovao s organizacijama nezavisne kulture i mladih, a funkcionira kao resurs za njihovo djelovanje te povezuje civilni i javni sektor. Podsjetio je da su upravo kulturne organizacije u velikoj mjeri bile inicijatori važnih akcija u Hrvatskoj, primjerice prosvjednog pokreta za Varšavsku, a potom i za Srđ.

Predstavljajući kulturne politike u svijetu, Sanjin Dragojević sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti kao glavnu razliku između američkog i europskog modela izdvojio je što je u SAD-u naglasak na potrošnji, a u Europi na ponudi. SAD ima jako veliko kulturno tržište, prati sve trendove u kulturnoj potrošnji, stvara tržište i vodi računa o publici, rekao je Dragojević, upozorivši kako se kod nas dogodilo da iako je kulturna ponuda u Zagrebu porasla, participacija ljudi i odlazak na kulturna događanja se smanjio.

Financiranje kulture u SAD-u povezano je i s valovima gospodarske krize, postoji nacionalni fond za financiranje, no veliku ulogu imaju privatni fondovi, zaklade, samoprihodovanje, donatorstvo, mecenatstvo i sponzorstvo. Velika Britanija ima model države kao pokrovitelja, kulturne djelatnosti financiraju se putem stručna vijeća za kulturu, koji su odvojena od političke strukture, nezavisna u odlučivanju i odgovorna građanima.

Britanskom modelu je sličan skandinavski, kojemu je osnovni element u odlučivanju istraživanje, dok je u Nizozemskoj model države impresarija, nerijetko kritiziran jer se više fokusira na rezultat, a manje na proces koji se zbog toga mora skraćivati, a što nerijetko dovede do nedovoljno kvalitetnog proizvoda.

U okviru konferencije, koja će se održavati u Goethe Institutu i Novinarskom domu, bit će riječi i o regionalnoj suradnji, institucionalnoj krizi i budućnosti kulture, talijanskim i hrvatskim prosvjednim pokretima, borbi za zajednička dobra te institucionalnim promjenama u vremenima ekonomske krize, politika štednje i privatizacije.