Kad neprijatelja nema - treba ga izmisliti. Na ovoj premisi počiva prva drama, objavljena 1958., jednog od ponajboljih poljskih dramatičara svih vremena. Ova kratka i duhovito napisana drama odigrava se kroz tri čina i šest lica, a indirektno je usmjerena protiv svakog totalitarnog režima, naročito onog komunističkog, čiji su partijski funkcionari, državnički aparat i svaka vrsta idolopoklonstva bili inspiracija mnogim stvaraocima, pa tako i Mrožeku.

Motiv apsurda se u 'Policiji' provlači kroz viziju mračne buduće, ali vjerojatno i realne slike čovječanstva: koga će policija hapsiti ako su svi lojalni i odani vlasti, ako nitko ništa ne govori protiv nje? Jer policija mora postojati. Policija od zatvorenika, zavjerenika i revolucionara živi i opstaje. Ukoliko nema zločina i zločinaca, gubi se svaki smisao represivnog aparata. Na kraju čitava farsa svodi se na to da se svi međusobno pohapse, iz potpune ludosti, gluposti i prije svega nemoći.

Iako je tema koju nam nudi Mrožek postavljena iz drugačijeg vremena i podijeljenog svijeta, bit ove drame ogleda se i u odluci koju donosi šef policije o tome da, kako bi opstali kao organ vlasti, policija se mora međusobno hapsiti. A to znači hapsiti i lišavati slobode po hijerarhiji: oni višeg čina hapse one nižeg. To znači odreći se vlastite slobode zbog nečijeg opstanka.

Nije li i to apsurd? Još veći je apsurd ako si ti i pripadnik te iste policije. Kad stari neprijatelji zakažu ili nestanu, najbolje je u vlastitim redovima pronaći neprijatelja kojem možeš vjerovati. Apsurdne drame za apsurdna vremena.

'No i pored tog vanjskog okvira', kaže redatelj Miran Kurspahić, 'ova drama ima svoj unutarnji, rekao bih fini mehanizam, koji vrlo precizno i točno iščitava psihu državnih službenika kao i njihove odnose, pogotovo predstavnike represivnog aparata. Jer koliko je ovaj komad vapaj protiv svih oblika totalitarizma, toliko je i vrhunski cinični obračun sa svim vrstama birokracije. Upravo u tom 'unutarnjem' mehanizmu iščitava se naša 'unutarnja' svakodnevnica'.

Dramaturg predstave je Miran Kurspahić, scenografkinja Nina Mia Čikeš, kostimografkinja Katja Šunjić, autor glazbe je Nikša Marinović, oblikovatelj svjetla Aleksandar Mondecar, a koreografkinja Lada Marinović.

U predstavi igraju Vilim Matula, Vedran Mlikota, Borko Perić, Anita Matić Delić, Velimir Čokljat, Damir Poljičak i Nikša Marinović.

Sljedeće izvedbe možete pogledati 27. i 28. veljače te 3., 10., 19. i 29. ožujka. Ulaznice se mogu rezervirati na www.kazalistekerempuh.hr.