Kako ste došli na ideju da napravite film o YouTuberima?

Ideja za film se oblikovala prošle jeseni. Htjeli smo napraviti projekt koji bi mogao biti zanimljiv mlađim generacijama, dovesti ih na hrvatski film. Za njih, starije osnovnoškolce i srednjoškolce nema toliko naših kino-projekata. Uglavnom, istražujući mogućnosti dotakli smo se i YouTubera. Nismo bili svjesni veličine YouTube svijeta kod nas, količine publike koja je vezana uz YouTubere. Sve nam se učinilo intrigantno pa smo krenuli razvijati projekt.

Koliki broj gledatelja očekujete?

Dosta, ipak je ovo produkcijski projekt. Očekujem da ostvarimo dobar kino rezultat. Nikad nije dobro to izgovoriti naglas, no stvarno to očekujem, to je bila i polazišna točka – uspješan kino film. Mjerljiv u broju gledatelja, naravno. Očekujem da će se gledatelji zabaviti, da će pogledati nešto novo, drugačije. No to su očekivanja, a realnost je puna pitanja. Ne znamo što će se dogoditi, niti je li kino pravi medij. Osjećam se kao da sam u čudnom eksperimentalnom projektu, iako je valjda svaki filmski projekt eksperimentalan. Činjenica je da se YouTube konzumira besplatno, za kino treba karta. No vjerujem da će publika prepoznati projekt i njihovu avanturu - mladi, kombi, putovanje do Turske, Istanbul, da će se inspirirati da možda naprave neko svoje putovanje, dožive svoju avanturu.

Prođe li film dobro u kinima, planirate li njegov nastavak ili ćete pokušati razviti neki drugi format?

Teško mi je trenutno gledati toliko u budućnost jer distribucija je tek krenula. Ovisno o uspjehu ili neuspjehu trebat će analizirati cjelokupan projekt i stvaralački pristup. Kad smo radili 'ZG80' ideja da bude akcijska komedija nije odmah naišla na odobravanje, mnogi su mislili da se trebalo ostati u mračnijem pristupu 'Metastaza'. No pokazalo se da je publika izvrsno prigrlila taj pomak u komediju. O 'ZG80' danas možete privatno misliti što hoćete, no osporiti uspjeh je nemoguće. Malo filmova u našoj regiji ima kultni status poput tog filma. Bili smo hrabri i vratilo nam se nazad. Nadam se da bi nam se s 'Ideš?Idem!' mogla isto isplatiti ta hrabrost. Ne možete jednostavno uprijeti prstom i nabrojati filmove s ovakvim pristupom. Ovo je pionirski projekt za našu regiju. U svakom proizvodnom pogledu - i produkcijskom i distribucijskom. No naravno, ne znači da je svaki inovativan projekt uspješan. Nadam se da će ovaj biti. Volio bih u budućnosti razvijati nove formate, možda nove pristupe starim formatima. Ima mnogo avanture u takvim projektima. S druge strane, kad pogledate u kojem smjeru ide audiovizualna proizvodnja i distribucija, pojava mase VOD platformi, pad odlazaka u kino, nevjerojatna, ali nevjerojatna količina vrhunskih TV filmova i serija, pa bespuća YouTubea, dođe mi i slabo malo. Teško je biti inovativan samo tako, a neke produkcijske razine nikad nećemo dostići. Biti filmaš je, barem meni, u gužvi tog sadržaja izgubilo malo romantike u ovo moderno vrijeme.

Kakve su prve reakcije na film, pogotovo od samih YouTubera i njihovih obožavatelja?

Svim našim glumcima/YouTuberima se film jako svidio. To mi je jako bitno. Bili su divni kao suradnici, no možda tijekom snimanja nisu bili svjesni da radimo ovakav tip filma. Kao da im je laknulo kad su ga pogledali. Nije cringe, kako bi oni rekli. Valjda su se bojali da će ispasti neuvjerljivi, a ispali su skroz kul. Meni je najbitnije da im gledatelji vjeruju u toj priči. A koliko mladi mogu biti i zahvalna publika pokazuju i neke poruke koje smo dobili nakon premijere u Zagrebu. Super je kad vidite koliko ste mlade usrećili.

Jeste li razmišljali o tome da ponudite neke slične sadržaje drugim srodnim 'tržištima', npr gejmerskom ili nekom trećem?

Za sve takve inicijative potrebno je ipak malo detaljnije proučiti tržište. Ne znam toliko o toj industriji, gejmera je danas, doduše, višestruko, stostruko više od onda kada sam bio klinac. Danas je to mega industrija, puno veća od filmske, došli su do stadija gdje možemo komotno konstatirati da je gejmanje danas, kao i film, kazalište, muzika, dio kulture našeg slobodnog vremena. A povrh toga e-sportovi rastu iz godine u godinu neviđenim brzinama. Pa postoje TV kanali koji samo prenose gejmanje. Čekam da nastanu i Olimpijske igre u gejmanju, ako već nisu. Vidljivo je bilo da strane, puno jače filmske industrije mogu dosta uspješno proizvoditi filmove prema postojećim igrama, ali za takve mogućnosti u Hrvatskoj i regiji nisam siguran. Kod nas postoji par proizvođača odličnih, svjetski poznatih igara koje bi se možda dalo tematizirati, no pitanje je tog produkcijskog nivoa, mogućnosti kvalitetne izvedbe. A za to su potrebne financije.

Može li se ovakav tip investicije u film vratiti? Može li se raditi bez pomoći HAVC-a?

Rekao bih da može. Izjava je rubna, naravno, jer što ako ne uspije? Ovaj film je podržala nekolicina jakih sponzora, to nije svojstveno hrvatskom filmu. Također, od prvog dana nam je leđa čuvao naš distributer 2iFilm. Puno lakše pregovarate kad već u startu znate da projekt ide u kino. Iz produkcijskog stajališta bitno je odrediti limit koji ste spremni osigurati za ovakav tip nezavisne produkcije. Obično kad ga postavite, probijete ga dva puta, no mora biti nekako kontrolirabilan, mora ga se moći pokriti iz više manjih izvora. Na njega dodate malo mišića, divne suradnike i prstohvat sreće. Sve produkcije zahtijevaju taj famozni 'korak vjere'. Bez toga je bolje ne proizvoditi. Na pitanje o HAVC-u nema pravog odgovora. Volio bih da je istina da se neki projekti mogu snimati bez pomoći. No HAVC ne smatram samo kao pomoć. To je najbolje što se dogodilo filmskoj industriji. Svi bismo se mi teže bavili ovom poslom bez istog. HAVC ima svoj smisao i svrhu, a za 'Ideš?Idem!' nam se u startu činilo da je teško objašnjiv umjetničkim povjerenicima, te da trebamo početi bez čekanja na prijave i rezultate HAVC-a. Kojiput je naprosto tako, nisam za svaki projekt dobio sufinanciranje i potporu HAVC-a. No za svaki projekt za koji sam dobio sam neizmjerno zahvalan. Film je skup proizvod. Pa i ovakav, nezavisni. Mnogo skup. Ljudi to teško razumiju. Svim zemljama manjih produkcijskih kapaciteta institucije poput HAVC-a su neophodne. One su čimbenici razvoja kulturnih politika jer osim što financiraju filmove, bave se i razvojnim strategijama, promocijom, sufinanciranjem obrazovanja i usavršavanja.