Jedna od najprevođenijih i najnagrađivanijih ruskih spisateljica, Ljudmila Ulicka prva je žena dobitnica Nagrade ruski Booker, književnica smatrana najznačajnijom ruskom autoricom današnjice, koja se stalno spominje kao favorit za Nobelovu nagradu za književnost. Knjige su joj prevedene na 25 jezika svijeta, među kojima i na hrvatski.

Fraktura je upravo objavila njezinu knjigu 'Jakovljeve ljestve', obiteljsku sagu koja propituje istinsku slobodu pojedinca. Roman je na hrvatski s ruskog preveo Igor Buljan.

Razgovor s autoricom u rasprodanoj velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ) vodila je rusistica Ivana Vindakijević Peruško koja je Ljudmilu Ulicku definirala kroz tri ključna elementa: prvi je činjenica da je po profesiji genetičarka koja je odustala od znanosti i zamijenila je umjetnošću; drugi je njezin kasni početak – jer Ulicka je svoju prvu knjigu objavila kada je imala 50 godina, a treći je njezina humanost - 'njezina savjest, dobrota, iskrenost, dostojanstvenost i čovjekoljublje'.

'Dakle, Ljudmila Ulicka je velika ne samo kao autorica, već je velika i u životu, ona je autorica koja piše bez oscilacija i bez velikih padova; koja nema sitnih ili većih nepromišljenosti, u njenoj karijeri gotovo da nema nespretnih djela', rekla je Vindakijević Peruško.

Ulicka je kazala kako piše otkad zna za sebe, no nikada nije mislila da će to pretvoriti u profesiju, a sebe ne doživljava kao veliku spisateljicu već kao osobu koja se naprosto kroz književnost zanima za čovjeka. 'Nemam o sebi visoko mišljenje; nisam ni filozof niti veliki intelektualac, samo se zanimam za čovjeka. Kad sam bila genetičarka, zanimala sam se za biološku stranu ljudskog bića, a kad sam postala spisateljica u principu se ništa nije promijenilo: opet se bavim čovjekom, ali razmatram njegove druge aspekte. Ja sam skromna osoba. Nikada nisam bila častohlepna, samo se bavim onim što mi se sviđa', kazala je autorica.

No, kad piše, ona 'i spava i sanja s romanom', on je nikada ne napušta i to je nevjerojatno iscrpljuje, napomenula je: 'Roman vam pojede cijeli život, to je nevjerojatno teška rabota. Pisanje romana me iscrpljuje toliko da svaki put kad završim obećam sebi da se nikad više neću ponovo upustiti u još jedan takav košmarni poduhvat'. No, postoje neke teme koje se mogu jedino ispričati kroz dugu formu, i tako se uvijek ponovo vraća romanima.

Ljudmila Ulicka rodila se 1943. u zbjegu u Baškiriji na Uralu, a odrasla je u Moskvi. Za svoje je romane i zbirke priča osvojila brojne nagrade. Najvažnija su joj djela 'Sonječka i druge priče' (1992.), 'Medeja i njezina djeca' (1996.), 'Veseli sprovod' (1997.), 'Slučaj Kukocki' (2001.), 'Daniel Stein, prevoditelj' (2006.), 'Iskreno vaš, Šurik' (2003.), 'Zeleni šator' (2011.) i druge.

Njezin roman 'Jakovljeve ljestve' najavljen je kao najosobnija knjiga najznačajnije ruske suvremene spisateljice u kojoj beskompromisno pokazuje što je sovjetski sustav učinio ljudima koji su bili preslabi da mu se suprotstave. Roman je nastao na fragmentima pisama iz obiteljskog arhiva i izvacima iz dosjea autoričina djeda, pronađenih u arhivu KGB-a.

'Pisma iz romana su stvarna pisma mojeg djeda Jakova, koja sam pronašla i, nakon što sam ih pročitala, shvatila da je moja dužnost i prema ljudima i prema vremenu opisati ono što je u njima', rekla je Ulicka. 'Prvo pismo bilo je datirano s 1911. godinom. Shvatila sam da moram napisati taj roman, ne samo u svoje ime, već u ime mnogih ljudi koji su doživjeli iste strahote; jer tragedija mojeg djeda je reprezentativna za cijelu jednu generaciju', pojasnila je.

Bilo joj je važno vratiti pamćenje, jer, kako je istaknula, jer 'svi u sebi nosimo svoje pretke i, kroz ono što saznamo o tome kako su oni živjeli, saznat ćemo puno i o sebi'. 'Sovjetska vlast u Rusiji je zabranila pamćenje. Čovjek nije smio pamtiti, a ako je pamtio, sve je trebao zaboraviti', kazala je Ulicka, i poručila: 'Ali ništa nije izgubljeno, zato - tražite svoju prošlost!'.

Eimear McBride: U književnosti možeš biti potpuno slobodan

Festival svjetske književnosti ugostio je u petak i irsku književnicu Eimear McBride, autoricu hvaljenog romana 'Manji smo boemi' (2016.). Razgovor s autoricom u maloj dvorani HGZ-a vodila je njezina hrvatska prevoditeljica Anda Bukvić Pažin, koja je istaknula kako je riječ o stilski i sadržajno specifičnom romanu koji je McBride priskrbio usporedbe s Joyceom i epitet jedne od najboljih talentiranih mladih spisateljica koja je književnosti dala nov, svjež, i prvenstveno ženski glas.

Prvi roman napisala je za šest mjeseci, a deset godina trebalo joj je da nađe nekoga tko će ga objaviti. Kad je 'A Girl Is a Half-formed Thing' (2013.). napokon izašao u izdanju male, nezavisne kuće, prodrmao je literarne uzuse i književnu scenu. Drugi roman, 'Manji smo boemi', pisala je punih devet godina, i njime još jedanput iznenadila – i oduševila – i čitateljsku i kritičku javnost.

Za roman je McBride osvojila brojne nagrade, a hrvatski prijevod romana dobio je nagradu Iso Velikanović za najbolji prijevod u 2018. godini. Knjigu je objavio nakladnik Fraktura.

Autorica je istaknula kako je na formiranje njezinog književnog glasa presudan bio upravo James Joyce, odnosno, njegov roman 'Uliks'. 'Ta mi je knjiga pokazala da to kako sam do tada poimala književnost zapravo ne vrijedi; da možeš pisati što god želiš, kako želiš, dokle god to funkcionira, da u kontekstu književnosti možeš biti slobodan', rekla je.

Iako njezini romani nisu povezani, među njima ipak postoji poveznica, istaknula je: 'U prvome se radi o traumi, a u drugome o životu nakon traume'. Njezina knjiga 'Manji smo boemi' neka je vrsta ode Londonu, 'ljubavno pismo jednome vremenu', kazala je McBride, no ona nije historiografsko djelo: 'Ona ljudima ne treba objasniti kako je bilo u Londonu 1994., već samo opisati kako je bilo likovima živjeti tada u Londonu'.

Ljudmila Ulicka i Eimear McBride gošće su 7. Festivala svjetske književnosti koji se održava u Zagrebu i Splitu od 8. do 14. rujna. Program će posljednjeg festivalskog dana zatvoriti u subotu u HGZ-u tribina Razotkrivanje s istaknutom francuskom književnicom Leilom Slimani, dobitnicom najprestižnije francuske književne nagrade Goncourt, autoricom nagrađivanih romana 'Uspavanka' i 'U vrtu čudovišta'. Oba romana u nas je objavio nakladnik Fraktura.