U treći svezak Brešanovih 'Izabranih djela' uvrštene su autorove kratke proze skupljene u dvjema knjigama: 'Pukotine' (2000.) i 'Mrtvima ništa ne treba' (2014.), a obje su nastajale paralelno s romanima, objavljenim u prethodnom svesku, napominje nakladnik.

Priređivač Vinko Brešić ističe kako je riječ o prozama koje su "u neku ruku i kao skice za moguće romane", ali su iz raznih razloga ostale na razini opsežnijih pripovijedaka.

Brešanove priče, ocjenjuje nakladnik, imale su, jednako poput ranije drama i romana, dobar odjek u kritici i čitateljskoj publici.

U Brešanovu opusu nalazi se i nekoliko eseja te autobiografsko-memoarskih priloga, a Brešić je u ovaj je svezak uvrstio autorov važan autopoetički tekst "Osnovna načela moga kazališnog sustava" (1996.), memoarski prilog "Moji slučajevi" (1992.), zapis "Autobiografija" (1997.) te jedan intervju iz 2000. godine.

Dramski pisac, pripovjedač, esejist i scenarist Ivo Brešan (1936.‒2017.), autor je umjetnički vrijednog i među čitateljima iznimno popularnoga književnog opusa. U književnosti se javio 1955. kratkom prozom. Napisao je dramu 'Proteus anguineus', koja je ostala neobjavljena i neizvedena. Godine 1970. objavio je dramu 'Četiri podzemne rijeke' i otada djeluje uglavnom kao pisac tekstova za kazalište, film i televiziju te postaje jednim od najplodnijih i najizvođenijih hrvatskih dramatičara.

Među filmskim i televizijskim ostvarenjima osobito su zapaženi scenariji za filmove i serije Krste Papića ('Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj', 'Izbavitelj', 'Tajna Nikole Tesle'), Veljka Bulajića ('Obećana zemlja', 'Donator'), Vinka Brešana ('Kako je počeo rat na mome otoku', 'Maršal') i Daniela Marušića ('Ptice nebeske').

Od sredine 90-tih godina prošloga stoljeća posvetio se gotovo isključivo prozi.

U prvom svesku Izabranih djela, koje je objavila Matica hrvatska 2020. uvrštene su Brešanove drame, u drugom su 2021. otisnuti njegovi romani.