Knjigu je objavio nakladnik VBZ, čiji je glavni urednik Drago Glamuzina istaknuo kako je riječ o autoru jednako posvećenom stvaralačkom književnom procesu danas, kao i prije 30 godina.

'U rezigniranom vremenu u kojemu sumnjamo u sve pa i u vrijednost književnosti, Valent nije ni u jednom trenutku odustao od svojeg umjetničkog i književnog programa, koji se može svesti na jedan avangardistički san koji izjednačuje život i književnost, dakle život posvećen umjetnosti', rekao je Glamuzina na predstavljanju u Društvu hrvatskih književnika (DHK).

Na 'novoj sjajnoj zbirci urbanih poetskih stihova epske širine i lirske nabijenosti' Valentu je uvodno ispred DHK-a čestitala voditeljica književne tribine Lada Žigo Španić. Istaknula je kako je riječ o plodnome piscu, čovjeku kojega je teško sažeti, predvodniku književne provokacije, 'ali one profesionalno utkane u književni tekst'.

'Valent je sklon tematizirati prostor spolnosti kao tabu, sklon je šokiranju, erotskom hedonizmu, no te provokativne teme nikad nije iznosio populistički, već ih je tkao u pomno mozaični književni tekst', rekla je Žigo Španić.

On je pisac koji zna povezati aktualne teme i umjetnost, pa je i ta zbirka jedan njegov osobno poetski urbani blues: 'U njoj Valent iznosi epski našu svakodnevnu stvarnost. To je poezija kreativnog detona, ali nije stvarnosna poezija jer kod Valenta nikad stvarnosno nije u pravom smislu stvarnosno jer on ono što je stvarno oblikuje vrlo poetskim jezikom, čak će sam sebe nazvati apsolutnim romantičarem'.

To se može primijeniti i na njegovu novu knjigu pjesama, u kojoj je vrlo snažan individualizam, gdje on ponovo uspijeva spojiti prazninu svakodnevnog života i romantizam svijesti u jednoj kompleksnoj knjizi u kojoj ga u prvome redu zanima psihička refleksija života koji živimo, poručila je Žigo Španić.

Prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist i kazališni kritičar Milko Valent (Zagreb,1948.), iznimno je plodan autor čiji su tekstovi prevedeni na dvanaest jezika. Zastupljen je u 25 antologija i 46 domaćih te inozemnih izbora, pregleda i panorama poezije, proze, drame i eseja.

Suradnik je stotinjak časopisa, magazina, novina i mnogih radijskih programa te internetskih portala. Za drame 'Ground Zero Aleksandra' i 'Gola Europa' dobio je 2002. i 2000. prvu i treću nagradu Marin Držić. Godine 2009. nagrađen je Maslinovim vijencem za doprinos poeziji. Za roman 'Umjetne suze', kao najbolje književno ostvarenje objavljeno u 2013., dobio je 2014. Nagradu Vladimir Nazor.

S istim romanom bio je među pet finalista književne nagrade Tportala za najbolji roman u 2013., a knjiga mu je 2016. donijela i Književnu nagradu Stipana Bilića-Prcića koju dodjeljuje Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

Njegova zbirka 'Otvorena rosa' najavljena je kao razorna dijagnoza kaotične psihe dezorijentiranog, nesigurnog i zbunjenog suvremenog čovjeka, 'pisana bez imalo takozvane političke korektnosti'.

Književni kritičar Damir Radić ocijenio je kako je ta knjiga na neki način izravni nastavak Valentova romana 'Umjetne suze', 'ali u drugom književnom rodu, poeziji'.

'Ako je roman ' Umjetne suze' bio spoj takozvane stvarnosne proze i poetizacije proze, stvar proze koja izlazi iz za taj književni pravac uobičajenih okvira, ova knjiga je upravo obratno, jer ono što ju karakterizira je neka prozaizacija poezije', rekao je Radić.

Ta knjiga ponovo pokazuje Valentov prepoznatljiv stil intenzivne intertekstualnosti i autocitatnosti, duhovito sublimnog izričaja, gdje on briljira u onome u čemu je najjači, a to je ta stilsko jezična razina, tvorba takozvanih udaljenih, smjelih asocijacija, udaljenih značenjskih razina, uz vrlo čestu igru riječima, napomenuo je.

U svijet svojih pjesama Valent čitatelja upućuje kroz uvod naslovljen 'Ovisnici o rosi umiru u srebrnom ljepilu', zamišljen kao 'putokaz u sve problematičniju zbilju'.

Pjesme su podijeljene na četiri ciklusa, 'Skulpture od asfalta', 'Instalacije u neredu: moderne pećine', 'PTSP-civilizacija' i 'Konačno rješenje', zamišljena kao 'četiri kruga kritičkih poetskih putovanja' tranzicijskim podnebljem Hrvatske, Europe i Sjeverne Amerike.

'Valent se tu ponovo kreće kroz povijest kulture i umjetnosti kao kroz jednu postmodernističku riznicu od koje se ništa ne libi uzeti. Igra se jednom stihoklepačko praksom s puno asonance i aliteracije, poseže za postupkom ubacivanja dramskih dijaloga u poeziju, uz jedan iskorak u izravnu praktičnu intermedijalnost kroz ubacivanje ilustracija u knjigu', rekao je Radić.

U tematsko-motivskom smislu poetska zbirka 'Otvorena rosa' bavi se motivom vode koja mijenja oblik, dakle neuhvatljiva je. 'Valent je tu odabrao oblik rose, što je nešto malo, osjetljivo, delikatno i, što se posebno apostrofira u ovoj knjizi, kratkotrajno, i u tom smislu ima simbolični potencijal za ljudsku egzistenciju', ocijenio je.

U njoj se pisac ponovo bavi epohom banalnosti, ali je ovaj puta oštricu svoje kritike opće površnosti usmjerio na virtualno digitalno doba, posebno na društvene mreže, odnosno, na 'mrežu svih mreža', Facebook.

U svojim novim pjesmama Valent tematizira i ljubav, i to bez za njega uobičajenog eksplicitnog erotizma, 'već više želi afirmirati ljubav i izreći tu jednu mnogima tužnu i strašnu istinu, da je ljubav prolazna', zaključio je Radić.

Valent je zahvalio svima na lijepim riječima, a posebno glavnom uredniku VBZ-a Dragi Glamuzini, na tome što je prepoznao značaj 'Otvorene rose' i 'u golemoj proizvodnji narušene sintakse, kvarenja i retardacije hrvatskog jezika, objavio tu knjigu'.

'Naslov je polisemantičan i može se tumačiti ovako i onako, ali u njegovoj osnovi i u tradicionalnom shvaćanju značenja rose, bitna je svježina', napomenuo je pisac, jer moramo paziti da ne izgubimo niti jedno jutro svježine, svatko u sebi mora pokušati svaki dan pronaći 'barem tračak jedne kapi ili dijela kapi te rose'.