Knjiga koju trenutno čitam

Trenutno čitam 'Doba kože' Dubravke Ugrešić i knjižicu novela iz 1959. koju sam ugrabila kod antikvara na Britancu. Okrenula sam nekoliko stranica, vidjela da su unutra novele Šoljana i Slamniga i rekla - kupujem. Bila to odlična odluka jer uživam i otkrivam neke nove autore koji mi inače možda ne bi pali pod ruku. Na primjer, unutra je genijalna novela G. M. MacGregora 'Mali eksperiment'. Što se tiče Dubravke Ugrešić i 'Doba kože' njezina se knjiga eseja komotno može smatrati udžbenikom – znatiželjna osoba neće ostati 'gladna' jer se Dubravkine knjige čitaju s pauzama u kojima istražuješ druge izvore koje spominje. Knjiga koja otvara druge knjige.

Knjiga koja mi je promijenila život

Dugo sam razmišljala o odgovoru na ovo pitanje jer mi zvuči dosta sudbonosno – promijeniti život za mene znači do temelja prodrmati postulate na kojima počivaju moje životne filozofije. Svaka knjiga koju pročitam, a za koju prosudim da je kvalitetna prema mojim subjektivnim standardima, promijeni mi percepciju i ostavi utisak. I zato ne mogu racionalno izdvojiti samo jednu. Ako bih morala mak na konac, onda se moram vratiti u djetinjstvo. Ona jedna koja me je prodrmala do temelja bila je knjiga koju sam pročitala kao djevojčica: Stanislav Femenić 'Idi pa vidi'. To je valjda bila prva zbirka poezije koju sam dubinski osjetila. Sjećam se scene: sjedim za stolom u sobi, čitam zbirku, i najednom je puštam i krećem pisati. Nosim pjesmice mami i baki u kuhinju i čitam im ih. Sjećam se zadovoljstva i žutog svjetla lampe na radnom stolu. To je bila moja prva poezija i u retrospektivi, mislim da mi je zaista promijenila život.

Knjiga koju bih voljela da sam napisala

Ne usuđujem se oduzimati autorima njihove naslove! Ne mogu reći ni za jednu knjigu da bih voljela da sam je ja napisala, jer to onda više ne bi bilo to djelo. Svaki autor nosi svoj stil, svoje spletove riječi u koje ukucava svoja iskustva, maštu i ljepotu. Kako bih ja mogla tu ljepotu prisvajati? Postoje knjige koje čuvam kao blago jer su meni otvorile oči, ali one su upravo takve jer su plod njihovih autora.

Knjiga koja je na mene najviše utjecala

Na pamet mi odmah pada 'Kalendar Maja' Zorana Ferića jer mi je redefinirala stil pisanja stihova za Elemental. Nakon što sam pročitala 'Kalendar Maja', sjela sam i napisala pjesmu 'Ljeto' koju sam onda i uglazbila s bendom. Ponijela me atmosfera romana, preselila sam ga u svoj zagrebački svijet i nesvjesno složila stihove mnogo slikovitije nego što sam to inače radila. Sami su mi dolazili, vjerojatno u prvi mah 'obojani' Ferićevim stilom. Nakon te pjesme ohrabrila sam se pisati malo 'subjektivnije', a ne toliko dokumentaristički što je specifično za rap stihove.

Knjiga za koju mislim da je podcijenjena

'Infinity Blues', Ryana Adamsa. Riječ je o muzičaru, gitaristi koji piše sjajnu poeziju za koju malo tko zna. Hajde da vidimo možemo li to promijeniti?

Knjiga zbog koje sam promijenila mišljenje o nečemu

'Mjesečev meridijan' Ede Popovića promijenila mi je način na koji sam spremna u javnosti progovarati o tehnologiji i industriji koje nam olakšavaju živote, ali nam istodobno oduzimaju previše. Kada bismo stavili na vagu ono što smo dobili i izgubili kroz industrijalizaciju, morali bismo se pitati 'je li zaista vrijedilo' dopustiti industriji da uništi planet koji život znači. Edo Popović se bavi temom ekologije kroz predivno tkivo romana, a njegove misli o vodi sam prepisala u bilježnicu, da ne zaboravim.

Zadnja knjiga koja me rasplakala

Senka Marić i njezina 'Kintsugi tijela'. Način na koji junački i snažno piše o borbi s bolešću vjerujem da nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. U njezinim opisima repetitivnih radnji vezanim uz kemoterapiju, gotovo makinalnim reakcijama na sve što protagonistica prolazi, toliko je ljudska da je nadljudska. Knjiga ulijeva strah u kosti, jer nikad ne znaš kad će se 'izvući tvoj broj', strah od smrti bubri ispod opisa i borbe.

Zadnja knjiga koja me nasmijala

Maša Kolanović, 'Jamerika trip'. Tako maštovito i zaigrano djelo! Smiješ se od smijeha, a ponekad i od tuge jer čitaš i shvaćaš koliko je sve suludo i povezano.

Knjiga koju sam poklonila

'Žene koje trče s vukovima', Clarisse Pinkole Estés. Predivan prijevod Lare Holbling Matković plete nevidljive niti između teksta i čitatelja i čini ovu knjigom neodvojivom i savršenom suputnicom. Ja sam joj se mnogo puta vraćala jer mi se čini da se svakim novim čitanjem povezujem s drugim dijelom knjige. Poklonila sam je prijateljici kojoj sam željela dobro.

Knjiga za koju me sram priznati da je nisam pročitala

Nikada nisam dovršila Krležine 'Glembajeve', dramski tekst koji mi je fenomenalan, ali... U nekom momentu su me strašno umorili silni germanizmi koji su mi odvlačili pozornost od predivno postavljenih likova. Leksik me pobijedio. Oprosti, Krležo.