Kada su Mladen Ivančić, keramičar kiparskog usmjerenja, Riječanin podrijetlom iz Brgudca, i Dijana Trtanj, akademska umjetnica, kiparica također iz Rijeke, u sklopu projekta Babucere - Udruge za zaštitu i revitalizaciju sela Brgudac, u Brgudcu prezentirali pečenje keramike raku tehnikom, samozatajan umjetnik nije sumještanima predstavio samo ovu drevnu japansku tehniku iz 16. stoljeća, već i svoje stvaralaštvo
Primarno radi umjetničke skulpture u keramici, no prije nekoliko godina počeo je raditi i u drvu. Brgudcu se posvetio i raku tehnici. Svrstavaju ga u vrh hrvatske keramike, a raku je nešto što ga opušta.
Predmeti se u raku tehnici oblikuju od posebne vrste gline. Nakon prvog pečenja u keramičkoj električnoj peći, keramika se dekorira engobama i glazurama i stavlja u posebnu peć u kojoj se postižu temperature od 950 do 1.000 stupnjeva Celzijusa. Užareni predmet vadi se kliještima i odlaže u kontejner s piljevinom. Raku tehnika ima posebne, "cracle" efekte koji podsjećaju na paukovu mrežu, a dobivaju se tek kada se užarena glina stavi na piljevinu koja se zbog visoke temperature zapali i popuni pukotine nastale naglim stvrdnjavanjem glazure, piše Glas Istre.
'Raku je jedna vrlo zabavna tehnika, atraktivna za promatrača jer se užareni predmet na 1.000 stupnjeva Celzija vadi iz peći pa pogotovo ukoliko se radi noću, ima dodatnu draž. Vrlo je rasprostranjena u Hrvatskoj upravo stoga što je atraktivna, a meni u principu služi kao jedan ispušni ventil. Puno ovisi o majci prirodi kakav će predmet ispasti. Ti donekle kontroliraš proces, međutim na konačan rezultat, osim toga što si dobro promislio što radiš, ne možeš utjecati u cijelosti. Uvijek ima nekih iznenađenja jer finalni proizvod jako ovisi o temperaturi, o vrsti glazure i materijala. Brgudac mi je idealan prostor za raku jer je za tu tehniku potreban otvoreni prostor, može biti malo natkriven, ali mora biti na zraku jer se iz peći vadi užarena keramika. Raku tehnika me doista opušta. Osim što je zahtjevna, onome tko se time bavi je i vrlo zabavna jer je uvijek prisutan moment iznenađenja', kazao je Mladen.
Kuća u Brgudcu i ograđen dvorišni prostor, korta, poput malog muzeja keramike, prepuni su Mladenovih djela.
'Kod većine skulptura cilj mi je naglasiti njihovu prolaznost. U trenutku kada su nastale već su počele propadati i nestajati, kao da ih je vrijeme načelo. Kao što i nas vrijeme načinje od trenutka kada smo došli na svijet, a tko zna što će biti u dogledno vrijeme i s nama i sa skulpturama, zasigurno nećemo živjeti vječno. I skulpture mogu potrajati neko vrijeme, ali ne vječno. Stoga mi je bitno osvijestiti promatrača da je proces rastakanja već započeo', pojasnio je viziju osebujni umjetnik.
