'Osjetio sam beskrajni krik koji prolazi prirodom', napisao je Edvard Munch u okviru pastelne verzije svoje čuvene slike 'Krik', objašnjavajući otkud inspiracija za to kultno djelo ekspresionizma, simbol osjećaja egzistencijalnog straha i tjeskobe.

Munch je tada, 1982., s prijateljima bio u blizini Osla, blizu bolnice za mentalno oboljele u kojoj je bila smještena i njegova sestra Laura.

Na izložbi grafika 'Edvard Munch: Ljubav i tjeskoba' u British Museumu upravo je 'Krik' najveća atrakcija, ujedno najpoznatije Munchovo djelo koje je od 1893. do 1910. napravio u nekoliko varijanti. Danas se one čuvaju u raznim muzejima i privatnim zbirkama diljem svijeta, a posjetitelji će u Londonu do kraja srpnja moći vidjeti, među ostalim, crno-bijelu litografiju, verziju 'Krika' koju je za ovu priliku posudio privatni norveški kolekcionar.

No osim nje, tu je još 80 radova ovoga inovativnog i ekspresivnog grafičara koji je tvrdio da ne slika 'ono što vidi', nego 'ono što je vidio'. Partner izložbe je norveški Muzej Munch, a fokus joj je prije svega na period 1890-ih i 1900-ih.

Jedno od djela koje je također dopremljeno iz Munchmuseeta u London je 'Autoportret s Tullom Larsen', nastao oko 1905., a on govori o mračnoj epizodi iz umjetnikova života. Tulla Larsen bila je njegova zaručnica, a prilikom njihove osobito burne svađe došlo je do pucnjave. Munch je ranjen u lijevu ruku, a okolnosti incidenta nikad nisu razjašnjene. Kasnije je svoj i Tullin portret raspolovio, tako da jedan ljubavnik bude sa svake strane. Kustosica British Museuma Giulia Bartrum sada je odlučila dvije polovice skupa prikazati na izložbi.

'Munch je imao jako kompliciran odnos sa ženama. Gotovo ih se fizički bojao. Zbog obaveza je bio nervozan do razine neuroze i možda je upravo njegova veza s Larsen bila najmučnija', rekla je Bartrum, dodajući da su Munch i Larsen bili zajedno oko četiri godine te su se zaručili, ali se nisu vjenčali.

Londonska publika, uz to, moći će vidjeti sliku 'Mrtva majka i dijete', referencu na još jednu privatnu Munchovu tragediju - smrt njegove majke kad je imao samo pet godina. Pored njih, izložba uključuje skice scenografija koje je umjetnik radio za predstave velikog norveškog dramatičara Henrika Ibsena ('Peer Gynt' 1896. i 'Sablasti' 1906.), kojemu se jako divio, te djelo 'Vampir II' nastalo 1895., dvije godine prije nego je objavljen 'Dracula' Brama Stokera.

Među vrhuncima izložbe svakako je slika kojom se Munch proslavio u Europi, 'Bolesno dijete', referenca na smrt njegove sestre Johanne Sophie, koja je umrla kad je imao 15. Rad je naslikao s 23 godine i u Njemačkoj 1892. potpuno zgrozio kritičare svojom tehnikom. Jedan ju je opisao kao 'ružnu i nedovršenu' skicu.

Već tada Munch je imao ozbiljnih problema s alkoholom, koji su rezultirali potpunim živčanim slomom u 40-im godinama. Mentalno zdravlje mu je i dotad bilo krhko i često je bio u sanatorijima ili na rehabilitacijama. Nakon posljednjeg sloma 1908. povukao se na planinu iznad Osla, slikao u studiju i provodio vrijeme sa svojim voljenim psima, katkad i kojim konjem. I tako do smrti 1944., piše Claire Armitstead za Guardian povodom izložbe.

'Slobodan od svojih tjeskoba i alkoholizma, slikao je i ponovno slikao prirodu oko sebe, ljubomorno gomilajući radove koje je pak tretirao s neobičnim prezirom. Svoje slike redovito je ostavljao vani, ispod male mansarde, po svakakvom vremenu te govorio: 'Dobro će im doći to da se brinu same za sebe'.'